Rev-430/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. L. iz M., zastupane po punomoćniku G. D., odvjetniku u M., protiv tuženog J. J. iz M., zastupanog po punomoćniku R. I., odvjetniku iz M., radi utvrđenja i činjenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 3. srpnja 1992. godine br. Gž-1573/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 14. veljače 1992. godine br. P- 690/91, u sjednici održanoj dana 12. siječnja 1994. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-430/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su niži sudovi u ovom slučaju pravilno primijenili odredbu čl. 3. Zakona o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) i čl. 20. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/73) kada su odbili zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da tuženik nema pravo proširenja prostora kafića A. u M., na prizemlju zgrade označene kao čest.zgr. 149 k.o. M. -M., kao i da se obveze da prestane s izvođenjem bilo kakvih radova u navedenom cilju.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 430/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. L. iz M., zastupane po punomoćniku G. D., odvjetniku u M., protiv tuženog J. J. iz M., zastupanog po punomoćniku R. I., odvjetniku iz M., radi utvrđenja i činjenja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 3. srpnja 1992. godine br. Gž-1573/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj od 14. veljače 1992. godine br. P- 690/91, u sjednici održanoj dana 12. siječnja 1994. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Makarskoj od 14. veljače 1992. godine br. P-690/91-10 suđeno je:
Odbija se tužiteljica sa postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se da tuženiku ne pristoji pravo bespravnog proširenja prostora kafića A. u M., na prizemlje zgrade označene čest.zgr. 149 k.o. M. - M., pa je dužan prestati s izvođenjem bilo kakvih radova u tome cilju i naknaditi tužiteljici parnični troška u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."
i riješio je:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere koja glasi: " Nalaže se tuženiku pod prijetnjom izvršenja i novčane kazne u iznosu od 20.000 dinara da odmah prestane sa radovima na proširenje prostora svog kafića A. u M., na prizemlje zgrade označene čest.zgr. 149 k.o. M. -M.."
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja naknaditi tuženom troškove postupka u iznosu od 5.100 HRD.
Presudom Okružnog suda u Splitu od 3. srpnja 1992. godine br. Gž-1573/92 presuđeno je i riješeno je:
" Odbija se žalba kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda i rješenje o parničnom trošku.
U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno."
Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se revizija prihvati i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer su niži sudovi u ovom slučaju pravilno primijenili odredbu čl. 3. Zakona o osnovnim vlasničko- pravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) i čl. 20. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada ("Narodne novine", broj 52/73) kada su odbili zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da tuženik nema pravo proširenja prostora kafića A. u M., na prizemlju zgrade označene kao čest.zgr. 149 k.o. M. -M., kao i da se obveze da prestane s izvođenjem bilo kakvih radova u navedenom cilju.
U postupku je, naime, utvrđeno daje tužiteljica isključiva vlasnica dva kata a tuženik isključivi vlasnik prizemlja predmetne zgrade, da je tuženik izvršio proširenje prostora za potrebe kafe-bara a u okviru prizemlja čiji je vlasnik ne dirajući pri tome u zajedničke dijelove zgrade, tako da nije povrijedio nikakva prava tužiteljice u odnosu na zgradu.
Osima toga utvrđeno je da je obzirom na stanje prostora kojeg je isključivi vlasnik tuženik, u stan tužiteljice ni u kojem slučaju ne može dopirati dim budući da uređaja koji isti proizvode, tu uopće nema, a isto tako niti buke, i jer su izvršena mjerenja razine buke u dopuštenim granicama, zbog čega je dato pozitivno mišljenje za buku.
Na temelju tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda, proizlazi da je pravilan zaključak nižih sudova da zahtjev tužiteljice nije osnovan.
Dakle, budući da se radi o isključivim vlasnicima - tužiteljica vlasnica dva kata a tuženik isključivi vlasnik prizemlja zgrade, tuženik kao vlasnik posebnog dijela zgrade ima pravo da vrši određene građevinske radove na svom posebnom dijelu bez odobrenja tužiteljice.
Nije u pravu tužiteljica kada ističe u reviziji da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno (da tuženik vrši adaptacije samo unutarnjeg dijela i da radovi nisu na štetu tužiteljice), jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje: ZPP).
Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 12. siječnja 1994.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.