Rev-x-154/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 154/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. i O. I., oboje iz P., i oboje zastupanih po punomoćnici I. Z., odvjetnici iz L., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje Z., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu B. M., G. V., N. P., D. J. i M.

I. iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tužiteljice izjavljene protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-2182/07-2 od 27. listopada 2008., kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Labinu broj P-240/04-132 od 3. siječnja 2007., u sjednici održanoj 9. prosinca 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija II-tužiteljice O. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da I-tužitelju B. K. na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 330.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2006. pa do isplate, u toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da II-tužiteljici O. I. na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 110.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2006. pa do isplate, u toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljima na ime materijalne štete isplati daljnji iznos od 10.328,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 1999. pa do isplate, a u toč. IV. izreke tužitelji su odbijeni s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 540.328,00 kuna. U toč. V. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da čnog postupka u iznosu od 10.075,00 kuna sa zakonskom tužiteljima plati trošak parni

zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2006. pa do isplate.

Drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja na način da je tuženik sada dužan I-tužitelju platiti na ime naknade nematerijalne štete iznos od 660.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2006. pa do isplate, II-tužiteljici iznos na ime naknade nematerijalne štete od 110.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2006. pa do isplate, te tužiteljima zajedno na ime naknade materijalne štete iznos od 20.656,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 1999. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev I i II-tužitelja odbijen kao neosnovan a tuženiku je naloženo da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 119.126,50 kuna sa kamatom koja teče od presuđenja 19. prosinca 2006. pa do isplate. Ujedno je u toč. II. izreke drugostupanjske presude naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.905,20 kuna.

Protiv dijela drugostupanjske presude u kojem je II-tužiteljica odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva, reviziju je izjavila II-tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj revizijski sud prihvati reviziju II-tužiteljice i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev II-tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija II-tužiteljice nije osnovana.

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP).

II-tužiteljica je u reviziji istakla uz revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodeći da li se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka odnosi na drugostupanjsku ili prvostupanjsku presudu, a isto tako ne navodeći u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stoga se taj revizijski razlog ne može niti ispitati slijedom čega nije osnovan, a također nije osnovan niti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, drugostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 201. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 91/96 – dalje: ZOO), kada je zaključio da II-tužiteljica nema pravo na naknadu nematerijalne štete zbog duševnih bolova uslijed naročito teškog invaliditeta sina, odnosno I-tužitelja.

Naime, sin tužiteljice je štetnog događaja zadobio teške tjelesne povrede u vidu prijeloma kostiju prednje lubanjske jame s utisnućem prema mozgu i natukom te razderotinama tkiva mozga, osobito moždanog debla, a kao posljedica navedenih povreda kod tužitelja postoji trajno smanjenje životne aktivnosti od 80%. Posljedice navedenih povreda s očituju u nemogućnosti obavljanja posla za koje je sin II-tužiteljice školovan (ing. elektrotehnike) budući ima smetnje u pamćenju, koncentraciji, glavoboljama, socijalnom kontaktu, vidu, sluhu, ravnoteži kao i u motornim slabostima ruke i noge. Stoga je kod sina II- tužiteljice došlo prije svega do oštećenja mozga, a koje oštećenje se očituje u oduzetosti više tjelesnih funkcija te je tužitelju potrebna stalna briga i njega.

Stoga se u konkretnom slučaju radi o naročito teškom invaliditetu, te II-tužiteljica kao majka ima pravo na novčanu satisfakciju u smislu čl. 201. st. 3. ZOO.

Međutim, uzimajući u obzir sve okolnost konkretnog slučaja, ovaj sud zaključuje da je primjerena naknada nematerijalne štete po tom osnovu II-tužiteljici upravo u dosuđenoj visini od 110.00,00 kuna. Pri tome je s jedne strane uzet u obzir stupanj invaliditeta sina II- tužiteljice, vrsta povreda te regija tijela koja je ozlijeđena, kao i sve ostale okolnosti daljnjeg načina života i teškoća u svakodnevnom funkcioniranju sina II-tužiteljice, a s druge strane, uzeto je u obzir na koji način se navedeno zdravstveno stanje sina II-tužiteljice očituje na njeno fizičko i psihičko zdravlje jer je tužiteljica oboljela od depresivnog reaktivnog stanja uzrokovanog upravo stradavanjem sina, te je ista izvrgnuta dugotrajnom stresogenom stanju, koje će se produživati u depresivno stanje i sve veće oštećenje njezine životne aktivnosti.

Cijeneći sve navedene okolnosti ovaj sud zaključuje da je naknada nematerijalne štete II-tužiteljici u iznosu od 110.000,00 kuna primjerena svim navedenim okolnostima konkretnog slučaja.

Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice (čl. 368. st. 2. ZPP).

Obzirom na navedeno valjalo je donijeti odluku kao u izreci a temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.