I Kž-1023/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1023/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, Damira Kosa, Zlate Lipnjak-Bosanac i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika G.

V. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 st. 1 KZ odlučujući o žalbi optuženika G. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 21. svibnja 2003 godine, br. K- 45/99, u sjednici održanoj 7. studenog 2006 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e:

I Prihvaća se djelomično žalba optuženika G. V., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženik G. V. za kazneno djelo iz čl. 90 u vezi čl. 33 st. 1 KZ zbog kojega je proglašen krivim temeljem čl. 90. u vezi čl. 33. KZ uz primjenu čl. 57 KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba optuženika G. V., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim optuženik G. V. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 st. 1 KZ, te je primjenom čl. 57 KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik G. V. putem branitelja D. K. odvjetnika iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 1023/03-5

Ujedno je predložio da njegov branitelj bude obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no sjednica je održana u odsutnosti branitelja optuženika D. K. odvjetnika iz O., koji nije pristupio, unatoč uredno primljenom pozivu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladen Pantlik, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj, kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 i st. 2 ZKP, s tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva i proturječna s njenim razlozima, te da se presuda temelji na dokazu iz čl. 9 st. 2 ZKP.

Naprotiv, izreka presude sadrži cjelokupni opis događaja, te opis ponašanja optuženika tempore criminis i u skladu je s pravnim opisom kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Neosnovan je pritom prigovor žalitelja, da u činjeničnom opisu nije naveden motiv ponašanja optuženika, što po njegovoj tvrdnji čini izreku nerazumljivom. Motiv djela naime, kod kaznenog djela iz čl. 90 KZ, ne ulazi u njegova zakonska obilježja (oblik krivnje i objektivni učin djela, za razliku od privilegiranog i težeg oblika ovog kaznenog djela ) i u ovom slučaju, kod njegova utvrđenja, može biti samo osnova za ocjenu olakotnih ili otegotnih okolnosti pri odmjeravanju kazne. Stoga ne postoji niti proturječje između izreke presude i njenog obrazloženja, kako se to tvrdi u žalbi, jer je utvrđena smanjena ubrojivost optuženika i stanje razdraženosti u kompliciranom pijanom stanju, ocijenjena i obrazložena kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne i nije ni u kakvoj vezi s utvrđenjem bitnih elemenata obilježja kaznenog djela, za koje je optuženik proglašen krivim.

Nadalje, netočna je tvrdnja žalitelja da je u vještačkom nalazu korišten i reproduciran iskaz optuženika dan pred redarstvenim vlastima, jer se vještak u nalazu referira na njegovu obranu danu pred istražnim sucem dana 3. rujna 1999 godine, a nalazi se na zapisniku o ispitivanju okrivljenika na listu 36 i 37 spisa. Prema tome, nije bilo nikakvog razloga za izdvajanje ovog dijela ili cijelog vještačkog nalaza, jer se radi o zakonitom dokazu, na kojem je valjano i utemeljena presuda, u kojoj se u bitnome reproduciraju navodi obrane optuženika konstatirani u spomenutom zapisniku, pa ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja, temeljitom je analizom i ocjenom provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Opravdano pritom, sud nije prihvatio tvrdnju optuženika da se nalazio u nužnoj obrani, jer takva njegova obrana, ne samo da je u proturječju s iskazom oštećenika i materijalnim dokazima, nego i samim optuženikovim opisom dinamike događaja. Naime, sam optuženik u obrani navodi da je najprije uzeo metalnu šipku u namjeri da napadne oštećenika, pa nakon što ga je oštećenik u tome spriječio, otevši mu šipku iz ruke, otišao do ormarića za cipele i tamo uzeo pištolj iz kojeg je pucao u oštećenika koji je u međuvremenu pobjegao i sakrio se iz automobila, gdje

I Kž 1023/03-5

ga je optuženik pronašao. Sud prvog stupnja pritom je opravdano u tom dijelu prihvatio iskaz oštećenika, da je u trenutku kada ga je optuženik ugledao, pucao s udaljenosti od 2 do 2,5 metara, jer je taj iskaz, za razliku do navoda optuženika u obrani cjelovit i jasan u svim segmentima, logičan u opisu slijeda događaja i stoga uvjerljiv. Valja istaknuti, da i kada bi bila točna tvrdnja optuženika, da je došlo do hrvanja između njega i oštećenika iza automobila, ono ni po navodima optuženika, ne bi bilo posljedica njegove nužne obrane, jer je on bio taj koji je napao nenaoružanog oštećenika najprije željeznom motkom, a zatim krenuo za njim s pištoljem.

Također, nedvojbeno smanjeno ubrojivo stanje optuženika po vještaku psihijatru, rezultat je dugogodišnje konzumacije alkohola i komplikacija od alkoholizma, pa je njegova razdraženost posljedica pijanog stanja u kojem se nalazio tempore criminis i organskih oštećenja, a nikako nije u izravnoj vezi s ponašanjem oštećenika (npr. napad, zlostavljanje ili teško vrijeđanje), na što također neosnovano upire žalba s tvrdnjom da bi se moglo raditi o ponašanju na mah, budući da ta tvrdnja žalbe ne samo, da ne proizlazi iz provedenih dokaza, nego niti iz navoda u obrani samog optuženika.

Stoga je sud prvog stupnja, na temelju provedenih dokaza, valjano našao dokazanim, da se u činu optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju počinjenog s izravnom namjerom, zbog čega ni u tom dijelu žalba nije osnovana.

Međutim, osnovana je žalba zbog odluke o kazni, s obzirom na činjenicu da je optuženik osoba u poodmakloj životnoj dobi i teški invalid koji životne funkcije obavlja uz pomoć drugih, što je trebalo cijeniti kao osobito olakotne okolnosti, uz već utvrđene olakotne okolnosti navedene u prvostupanjskoj presudi, koje opravdavaju primjenu odredbe o ublažavanju zakonom zapriječene kazne iz čl. 57 KZ. Stoga se kraj navedenih olakotnih, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, po stajalištu suda drugog stupnja, kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 384 st. 1 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 7. studenog 2006 godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.