II Kž-337/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 337/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić- Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje u tekstu: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. rujna 2016. broj KvI-64/16., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Djelomično se prihvaća žalba optuženog P. P., preinačuje se pobijano rješenje na način da se istražni zatvor protiv optuženog P. P. produljuje samo iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. OKZRH, na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv optuženog P. P. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 4. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi P. P. po branitelju M. M., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „Vrhovnom sudu RH da ukine istražni zatvor okrivljenome, podredno da ga zamijeni kojom od mjera opreza“.

Žalba je djelomično osnovana.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud, uz postojanje osnovane

II Kž 337/16.-4

sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., utvrdio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. unatoč postojanju razloga iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. zbog kojih se istražni zatvor može iznimno odrediti.

Osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH za koje se tereti u ovom postupku, proizlazi iz pravomoćne optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Stoga su neosnovani njegovi žalbeni navodi kojima smatra da u odnosu na njega nema dokaza da bi počinio terećeno mu kazneno djelo u svojstvu kako mu je to optužnicom stavljeno na teret. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, a koji proizlazi upravo iz pravomoćne optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok odluka o optuženikovoj kaznenopravnoj odgovornosti spada u nadležnost raspravnog vijeća.

Nadalje, optuženi P. P. je prema podacima u spisu predmeta državljanin Republike Srbije, s prebivalištem na području Crne Gore. Protiv njega je još u stadiju istrage rješenjem od 17. siječnja 1992. broj Kio-4/92. određen pritvor te su raspisane, kako tuzemna, tako i međunarodna tjeralica. Tek 25. prosinca 2015. optuženik je uhićen na temelju međunarodne tjeralice u Crnoj Gori, a njegova je nazočnost u ovom postupku osigurana tek 20. travnja 2016. kada je iz Crne Gore izručen Republici Hrvatskoj. Stoga, i prema ocjeni ovog suda, navedene okolnosti, zajedno s težinom kaznenog djela za koje se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti da će on u slučaju puštanja na slobodu pobjeći i tako ponovno postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga je primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i nadalje opravdana i nužna.

Imajući na umu navedene okolnosti iz kojih proizlazi postojanje opasnosti od bijega na strani optuženika, osobito činjenicu da je optuženik više od 20 godina bio nedostupan i da je njegova nazočnost osigurana tek izručenjem iz Crne Gore, prema ocjeni ovog vijeća njegova se nazočnost u predmetnom postupku, za sada, ne bi mogla osigurati primjenom blažih mjera osiguranja prisutnosti predviđenih odredbama ZKP/08., pa niti kojom od mjera opreza, kako se to predlaže u žalbi. Jednako tako, iako se radi o osobi starijoj od 70 godina (optuženik rođen 1939.), upravo duljina razdoblja kroz koje je optuženik bio nedostupan državnim tijelima pokazuje da je, za sada, protiv njega nužna primjena najteže mjere osiguranja prisutnosti radi otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega.

Međutim, suprotno navodima iz prvostupanjskog rješenja, ovaj je sud drugog stupnja utvrdio da u odnosu na optuženog P. P. ne postoje razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08., s obzirom na to da u konkretnoj situaciji nisu ostvarene sve kumulativno navedene pretpostavke iz citirane zakonske odredbe, odnosno produljenje istražnog zatvora protiv optuženika nije nužno radi neometanog odvijanja postupka, a na što se osnovano upire u njegovoj žalbi.

II Kž 337/16.-4

Naime, uz postojanje opće zakonske pretpostavke mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. potrebno je kumulativno ispunjenje tri posebne pretpostavke i to da je primjena mjere istražnog zatvora nužna radi neometanog odvijanja kaznenog postupka, da se radi o kaznenom djelu za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i da su okolnosti počinjenja tog kaznenog djela osobito teške. Dakle, istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. odnosi se na specifičnu vrstu i težinu kaznenog djela, koje je počinjeno na način koji izaziva posebnu moralnu osudu zbog posebno teških okolnosti počinjenja i prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora iz ove osnove sud je dužan voditi računa o mogućoj manifestaciji određenog ,,uznemirenja javnosti“ koja zahtijeva dodatnu skrb o javnom interesu i njegovoj zaštiti.

Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se optuženom P. P. na teret stavlja počinjenje kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH, za koje je djelo propisana kazna zatvora najmanje pet godina ili kazna zatvora 20 godina, a koja je kazna prema pravnom shvaćanju sjednice Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. veljače 2016. broj Su IVk-21/2016.-21 u pogledu primjene procesnih odredbi izjednačena s kaznom dugotrajnog zatvora, i kod kojeg su, protivno navodima u žalbi, okolnosti počinjenja posebno teške. Međutim, ocjena je ovog vijeća da u konkretnoj situaciji produljenje istražnog zatvora protiv optuženika nije nužno radi neometanog odvijanja postupka.

Kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret počinjeno je prije gotovo 25 godina i u konačnici nije imalo onakav razmjer kakav je zamišljen, što nikako ne umanjuje njegovu težinu, ali se isto tako ne može zanemariti činjenica prvenstveno tako dugog vremenskog odmaka od počinjenja djela, a koje okolnosti upućuju na to da javni interes u konkretnoj situaciji više nije takav da bi odnio prevagu u odnosu na pravo optuženika na to da mu sloboda bude oduzeta i po ovom osnovu. Stoga početna važnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. nakon proteka gotovo 25 godina od počinjenja djela više nije takva da bi sada mogla opravdati njezino postojanje.

Stoga je, djelomičnim prihvaćanjem optuženikove žalbe, trebalo istražni zatvor protiv njega produljiti samo iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Slijedom svega navedenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.