I Kž-Us-72/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 72/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr.sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Marina Mrčele, Žarka Dundovića i Vesne Vrbetić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. C. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 333 st. 1 i dr. KZ, odlučujući o žalbi opt. A. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. travnja 2011 godine, br. KOV-US-16/11, u sjednici održanoj 11. listopada 2011 godine, u nazočnosti opt. A. M. S. i njegovog branitelja S. G. odvjetnika iz V., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dražena Jelinića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. A. M. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu na temelju sporazuma stranaka proglašeni su krivima opt. V. C. zbog kaznenog djela iz čl. 333 st. 1 i 3 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, zbog kaznenog djela iz čl. 335 st. 2 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, te je primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i devet mjeseci, opt. D. M. zbog kaznenog djela iz čl. 333 st. 1 i 3 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i zbog kaznenog djela iz čl. 335 st. 2 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, te je primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, opt. A. M. zbog kaznenog djela iz čl. 333 st. 1 i 3 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 335 st. 2 KZ za koje je primjenom čl. 57 st. 3 i 4 b KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ za koje je primjenom čl. 57 st. 1, 3 i 4 c KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije

I Kž-Us 72/11-6

godine i četiri mjeseca, opt. I. M. zbog kaznenog djela iz čl. 333 st. 1 i 3 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i zbog kaznenog djela iz čl. 335 st. 2 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjesec, te je primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, opt. A. M. zbog kaznenog djela iz čl. 333 st. 1 i 3 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, zbog kaznenog djela iz čl. 335 st. 2 KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ za koje je primjenom čl. 57 st.1, 3 i 4 c KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te je primjenom čl. 60 st. 1 i 2 c KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ te je primjenom čl. 57 st. 3 i 4 c KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i opt. E. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ koji je primjenom čl. 57 st. 1, 3 i 4 c KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63 KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja, pritvora i istražnog zatvora opt. V. C. od 3. listopada 2010 godine pa nadalje, opt. D. M. vrijeme od 3. listopada 2010. do 28. travnja 2011 godine, opt. A. M. od 3. listopada 2010. do 28. travnja 2011 godine, opt. I. M. od 3. listopada 201. do 28. travnja 2011 godine, opt. A. M. od 3. listopada 2010. do 28. travnja 2011 godine, opt. D. B. od 3. listopada 2010. do 28. travnja 2011 godine i opt. E. V. od 3. listopada 2010 do 28. travnja 2011 godine.

Na temelju čl. 82 KZ opt. V. C., opt. D. M., opt. A. M. i opt. E. V. oduzima se imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenih djela u iznosima navedenim u izreci prvostupanjske presude.

Na temelju čl. 80 st. 1 i 3 KZ opt. V. C., opt. D. M. i opt. D. B. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta namijenjenih za počinjenje kaznenih djela navedenih u izreci prvostupanjske presude.

Protiv ove presude podnio je žalbu opt. A. M. putem branitelja S. G. odvjetnika iz V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je u žalbi zatražio da on i njegov branitelj budu obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, pa su sjednici bili prisutni opt. A. M. i njegov branitelj S. G., odvjetnik iz V..

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dražen Jelinić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije osnovana tvrdnja u žalbi opt. A. M. da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 3 ZKP s navodom, da prvostupanjski sud pri pripremanu

I Kž-Us 72/11-6

glavne rasprave nije postupio u skladu s odredbom čl. 239 st. 1 t. 3 ZKP, a to je moglo utjecati na presudu.

Postupak pred optužnim vijećem predviđen odredbama čl. 348 do 367 ZKP, nije postupak pripreme za glavnu raspravu, koje u skladu s odredbom čl. 368 st. 2 ZKP obuhvaćaju održavanje pripremnog ročišta za raspravu, određivanje rasprave i donošenje drugih odluka koje se odnose na upravljanje postupkom. Kako relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 3 ZKP na koju se poziv žalitelj, može biti ostvarena samo ako sud pri pripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP ili je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na presudu, to žalba nije osnovana.

Pritom valja naglasiti da su opt. A. M. i njegova braniteljica, nakon što su upoznati s optužnicom, sa zamjenicom ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u Zagrebu, potpisali sporazum za donošenje presude, pri čemu je optuženik priznao učin kaznenog djela i usuglasio u odnosu na predloženu kaznenu sankciju. Pred optužnim vijećem stranke su se usuglasile sa sadržajem pisanog sporazuma, te se postupilo u potpunosti suglasno odredbi čl. 361 st. 1 i 2 ZKP, slijedom čega je utvrđeno da nije ostvarena niti jedna od apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 476 st. 1 t.1 ZKP.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je u skladu s odredbom čl. 487 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2011

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Štampar Stipić, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.