Rev-469/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-469/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G. iz K.-I., koga zastupa punomoćnik M. S. odvjetnik iz I.-G., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske u Zagrebu, radi poništenja rješenja, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1996., br. Gž-949/1995-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić- Gradu od 01. lipnja 1995., br. P-431/94-15, u sjednici održanoj dana 09. travnja 1997.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, ukidaju presude Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1996., br. Gž-949/1995-3 i Općinskog suda u Ivanić-Gradu od 01. lipnja 1995., br. P-431/94-15, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Poništava se rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 17. siječnja 1994. g. Klase 112-01/94-01/02 Ur. br. 512-20-21-94-9 te se utvrđuje da tužitelju G.N. djelatniku M. o.R.H. nije prestao radni odnos u Uredu za obranu I.G., Upravi za obranu S., niti mu je otkazni rok počeo teći istekom dva mjeseca počev od 01. veljače 1994. g. Poništava se rješenje Ministra obrane Republike Hrvatske donijeto po prigovoru tužitelja na rješenje prvostupanjskog organa od 17. siječnja a koje je donijeto 11. ožujka 1994. pod Klasom 114-01/94-01/01 Ur. br. 512-20-23-94-115, te se utvrđuje da tužitelju G.N. djelatniku Ministarstva obrane RH nije prestao radni odnos u Uredu za obranu I.-G.,

ev od 01. veljače

Upravi za obranu S., niti je otkazni rok počeo teći istekom dva mjeseca poč 1991. g.

Tuženica je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se udovolji reviziji.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sud prvog stupnja, a što je prihvatio i sud drugog stupnja, ocijenio je osnovanost tužbenog zahtjeva kroz rješenje tužene od 26. svibnja 1993. Ur. br. 512-13-05-93-3559, iako ono nije predmet tužbenog zahtjeva, već rješenje tužene od 17. siječnja 1994. Ur. br. 512-20- 21-94-9, koje je potvrđeno drugostupanjskom odlukom tužene od 11. ožujka 1994. Ur. br. 512-20-23-94-115. Po ocjeni ovog revizijskog suda potonje prvostupno rješenje ne proizlazi iz naprijed navedenog rješenja, već je samostalna odluka tužene. Prema navodima obrazloženja pobijane odluke prvostupanjskog tijela tužene, ista je donesena primjenom odredbe čl. 202. Zakona o obrani (pročišćeni tekst objavljen u "Narodnim novinama", broj 74/93). Prema stavci 3. navedenog članka je propisano, da djelatnicima organa iz st. 2. ovoga članka koji ne budu raspoređeni, radni odnos prestaje pod uvjetima i načinom propisanim Zakonom o upravi.

Sud drugog stupnja u pobijanoj odluci navodi, da je pobijano rješenje tužene doneseno u skladu s odredbom čl. 46. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani ("Narodne novine", broj 49/93) u kojem se govori o zatečenim djelatnicima i ako ne budu raspoređeni da im prestaje radni odnos, dakle sada čl. 202. pročišćenog teksta Zakona o obrani.

Nadalje, spominje se čl. 383a. st. 1. Zakona o upravi, koji se spominje u prvostupanjskom rješenju tužene glede visine otpremnine, a u drugostupanjskoj odluci tužene u vezi s odredbom čl. 172. st. 1. Zakona o obrani.

Međutim, po ocjeni ovog revizijskog suda ukoliko bi se radilo o primjeni odredbe čl. 383a. st. 1. Zakona o upravi, sudovi nižeg stupnja nisu utvrđivali razloge za njegovu primjenu ukoliko oni postoje bez obzira da li su navedeni u pobijanim odlukama tužene, već su ocijenili da je navedena odluka u tom smislu zakonita. Naime, u drugostupanjskoj odluci tužene navodi se da se primjena navedene odredbe donosi po slobodnoj ocjeni, a što je po ocjeni ovog revizijskog suda pogrešno, već se i za primjenu navedenog propisa moraju navesti razlozi.

S obzirom da sudovi nižeg stupnja nisu ocijenili zakonitost pobijanih rješenja primjenom odgovarajućih propisa, valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja kako bi sud prvog stupnja u nastavku postupka raspravio sporne okolnosti u smislu navedenih propisa na temelju kojih su donijeta pobijana rješenja, a potom će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o parničnom trošku u cijelosti.

l.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe č 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, (koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53/91 i 91/92).

U Zagrebu, 09. travnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.