Criminal appeal partially allowed; rape charge reclassified to sexual assault with reduced sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially overturned the first-instance judgment, reclassifying the defendant's crime from rape to sexual assault and reducing the sentence from three years and six months to two years. The court accepted the victim's testimony as truthful, supported by a psychiatrist's expert opinion, and rejected the defendant's claim that the act was consensual. While the conviction was upheld, the court modified the penalty based on the new legal characterization and the defendant's mitigating circumstances.
Legislator headnote
AI generatedKZ/11 Art. 153 st. 1; KZ/11 Art. 188 st. 1; KZ/11 Art. 63 st. 1; KZ/11 Art. 76; ZKP/08 Art. 482; ZKP/08 Art. 486 st. 1: A change in the legal characterization of a sexual offense from rape to sexual assault requires a re-evaluation of the sentence, potentially resulting in a lighter penalty if the new offense carries a lower statutory minimum, provided the factual findings regarding the victim's credibility remain unchanged.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 86/13-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. S., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06; broj 110/07 i broj 152/08 – u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. S., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 4. prosinca 2012. godine, broj K-23/12, u sjednici održanoj 16. travnja 2013. godine,
p r e s u d i o j e :
I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženog B. S., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženi B. S. kaznenim djelom činjenično opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanjem iz članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11).
II. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog B. S., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri pa se optuženi B. S., za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2012. pa nadalje.
Na temelju čl. 69. st. 1. i 4. KZ/11 optuženom B. S. izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
I Kž 86/13-5
III. Žalba državnog odvjetnika u cijelosti, a žalba optuženog B. S. u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom prvostupanjskom presudom proglašen je krivim B. S. što je počinio kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. KZ/97 te je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U ovu kaznu optuženiku je na temelju čl. 63. st. 1. KZ/97 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2012. godine pa nadalje. Prema optuženom S. je na temelju čl. 76. KZ/97 primijenjena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti (o alkoholu), do prestanka razloga zbog kojih je određena, ali najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.
U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženi S. je na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08; broj 76/09; broj 80/11 i broj 143/12 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) u cijelosti oslobođen obaveze plaćanja istih.
Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik. Žali se zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženog S. osudi na strožu kaznu zatvora.
Žalbu je također podnio i optuženi B. S. i to kako osobno tako i po branitelju M. P., odvjetniku iz Z.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se preinači i optuženika osudi blažom kaznom.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba optuženika dijelom je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
U odnosu na tvrdnju o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka istaknutoj u žalbi optuženika, za istaći je da je iz obrazloženja žalbe jasno da optuženik i u tome dijelu osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući na upitnost dokazanosti primjene sile prema oštećenici radi slamanja njenog otpora, a da pritom ona ne zadobije tjelesne povrede na rukama. O ovim pitanjima biti će govora u dijelu kojim se problematizira pitanje ispravnosti utvrđenog činjeničnog stanja.
U pogledu ispravne primjene kaznenog zakona, za istaći je da je 1. siječnja 2013. godine stupio na snagu novi Kazneni zakon, te da je sud u obavezi na optuženika, ako se zakon promijeni nakon vremena počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, u smislu čl. 3. st. 2. KZ/11, primijeniti najblaži zakon. Kako je za kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ/97, za koje kazneno djelo je optuženik optužen bila zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina, a kako je za kazneno djelo silovanja iz čl. 153.
I Kž 86/13-5
st. 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina, to je novi KZ/11 izvjesno blaži za optuženika, zbog čega je ovaj zakon i primijenjen i to kako u pogledu označavanja kaznenog djela tako u smislu primjene načela alternativiteta i u pogledu ostale primjene kaznenog zakona.
Nije u pravu optuženik da bi činjenično stanje bilo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno.
U pogledu tvrdnje optuženika da se nije moglo raditi o primjeni bilo kakve grube sile radi slamanja otpora oštećenice u cilju obljube, kako je ona opisana u izreci presude, koju tvrdnju optuženik obrazlaže time da liječnik koji je pregledao oštećenicu nije utvrdio postojanje tjelesnih povreda, za istaći je da je zaključivanje optuženika u žalbi pogrešno. Naime, prvostupanjski sud prihvaća kao istinit i točan iskaz oštećenice koja opisuje kakvu je silu sve optuženik primijenio radi slamanja njenog otpora obljubi, a koja sila ne mora nužno dovesti i do tjelesnih povreda kod oštećenice. Suprotno tvrdnji iz žalbe optuženika koji preocjenjuje iskaz oštećenice i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud opravdano prihvaća njen iskaz kao istinit i točan, za što je dao cjelovite razloge u obrazloženju prvostupanjske presude, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, osvrćući se posebno na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. E. Ž., koji je vještačio i oštećenicu u cilju ocjene vjerodostojnosti njenog iskaza. Vještak je zaključio da oštećenica obzirom na svoje zdravstveno stanje u svome iskazu prikaz događanja „niti preuveličava niti je manipulirana u pogledu istog“. Osim toga, njen iskaz, kako u dijelu opisa samog silovanja, tako i u drugim detaljima suglasan je prikazu traženja pomoći od strane oštećenice i kasnijeg razgovora koji je oštećenica imala sa svjedokinjom M. Š., a koje kontakte je ova svjedokinja opisala iskazujući kao svjedok. Ova svjedokinja nema razloga svoje kontakte i razgovore sa oštećenicom prikazivati drugačije nego li su oni doista bili, te poveže li se ova okolnost sa zaključkom vještaka psihijatra da oštećenice u svome iskazu nije bila manipulirana, zaključci optuženika kojima nastoji drugačije vrednovati iskaz oštećenice ukazuju se neosnovanima. Upravo zbog toga premise istaknute u žalbi optuženika ne daju osnove za zaključivanje da bi iskaz oštećenice bio lažan i da bi obljuba koja je bila s optuženikom bila njen dragovoljni čin. Stoga valjalo je odbiti žalbu optuženika i u tome dijelu.
U pogledu odluke o kazni prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne i to kako olakotne (smanjena ubrojivost, teške socijalne okolnosti života, sudioništvo u Domovinskom ratu) tako i otegotne (višestruka osuđivanost za istovrsna kaznena djela te druga kaznena djela sa elementima nasilja). U pogledu vrednovanja ovih okolnosti, a povezujući to s utvrđenjem da se sada optuženiku sudi za kazneno djelo sa znatno blažim posebnim minimumom zapriječene kazne, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da bi optuženika trebalo osuditi strožom zatvorskom kaznom. Naime, državni odvjetnik ne ukazuje niti na jedu novu okolnost koja bi opravdavala strožu osudu optuženika. Nasuprot tome, prihvaćajući vrednovanje individualizirajućih okolnosti za kaznu, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća da postupanje optuženika zavređuje kaznu nešto višu od minimuma zakonom zapriječene kazne, a kako je za kazneno djelo iz čl. 153. st. 1. KZ/11 minimalna zapriječena kazna jedna godina, to uslijed promjene pravne oznake kaznenog djela i prihvaćajući žalbu optuženika u dijelu odluke o
I Kž 86/13-5
kazni optuženika osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, smatrajući da će se takvom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja.
Odluka o sigurnosnoj mjeri temelji se na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i ispravnoj primjeni zakona.
Prema tome, kako ne postoje drugi razlozi zbog kojih optuženik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene druge povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482 ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. travnja 2013. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v. r.
Ana Garačić, v. r.