Gžzp-24/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gžzp 24/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice K. Š. iz K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbama predlagateljice i protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Zadru posl. broj Gzp-6/06 od 27. travnja 2006. godine, dana 14. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagateljice i žalba protustranke odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gzp-6/06 od 27. travnja 2006. godine.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. broj Gzp-6/06 od 27. travnja 2006. godine zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku utvrđen je osnovanim (točka 1. izreke) te je predlagateljici određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 3.000,00 kuna (točka 2. izreke). Protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz toč. 2. u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, računajući od dana pravomoćnosti tog rješenja (toč. 3. izreke).

Predlagateljica je izjavila žalbu smatrajući da naknada koja joj je određena u iznosu od 3.000,00 kn nije primjerena, već prenisko određena.

Protustranka je podnijela žalbu navodeći da se žali protiv dijela tog rješenja pod toč.2. i 3. izreke zbog svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. toč. 1 - 3 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje u tekstu: ZPP), dok je iz sadržaja žalbe vidljivo da osporava ne samo visinu nego i osnovanost pobijanog rješenja, temeljem kojeg je predlagateljici određena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu ukine.

Žalbe stranaka nisu osnovane.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP na koje, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

U provedenom postupku prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je povrijeđeno pravo predlagateljice na suđenje u razumnom roku, jer trajanje postupka (četiri godine i dva mjeseca), unatoč tome što je Općinski sud u Pagu donosio odluke u relativno kratkim rokovima, ipak ukazuje na povredu prava predlagateljice.

Ovo stoga što je u razmatranom razdoblju (od podnošenja ovršnog prijedloga 27. veljače 2002. godine do donošenja prvostupanjske odluke o zahtjevu predlagateljice 27. travnja 2006. godine), postojalo razdoblje potpune neaktivnosti Općinskog suda u Pagu i to od 25. ožujka 2002. godine do 5. listopada 2005. godine (od donošenja rješenja o oslobađanju ovrhovoditeljice od plaćanja troškova postupka do otpremanja spisa na viši sud povodom žalbe ovršenika). Činjenica da se u tom razdoblju čekalo donošenje odluke o žalbi ovršenika protiv odluke o odbacivanju prijedloga za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje žalbe protiv presude koja predstavlja ovršnu ispravu, premda razumljiva, ipak ne opravdava nepostupanje suda u tako dugom periodu (više od tri godine). Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji ne radi o složenoj pravnoj stvari te da predlagateljica svojim postupanjem, odnosno propustima nije pridonijela duljini postupka te je u tom smislu neosnovan žalbeni navod protustranke da se postupak odužio zbog toga jer je predlagateljica stavila zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Da je tome tako potvrđuje činjenica da je predlagateljica taj zahtjev stavila 11. ožujka 2002. godine o kojem je sud već 25. ožujka 2002. godine odlučio donijevši rješenje. Prema tome, zastoj koji je nastupio nakon toga, kada spis nije otpremljen na viši sud radi odlučivanja o žalbi ovršenika, ne može se podvesti pod predlagateljičino odugovlačenje postupka.

đenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud Na temelju pravilno utvr

primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 28. Zakona o sudovima («Narodne novine» broj 105/05 – dalje u tekstu: ZS) kada je predlagateljici, na ime naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku odredio iznos od 3.000,00 kn.

Tako određena novčana naknada, suprotno žalbenim navodima kako predlagateljice tako i protustranke, predstavlja i prema mišljenju ovog višeg suda primjerenu novčanu naknadu s obzirom na utvrđeno trajanje sudskog postupka, činjenicu da je u međuvremenu (nakon podnošenja zahtjeva) rješenje o ovrsi postalo pravomoćno te je započela provedba ovrhe, postupanje nadležnog suda, ponašanje predlagateljice (ovrhovoditeljice u ovršnom postupku), složenost i vrstu konkretnog spora, uvažavajući pritom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ 73/91), valjalo odbiti žalbe predlagateljice i protustranke te riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. studenog 2006.godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.