Revr-1881/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1881/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović Ivanišević i Đure Sesse, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. V. iz L., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. d.d. N., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. D.-G. i B. G. iz K., radi isplate razlike plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-169/10 od 25. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-266/07 od 21. rujna 2009., u sjednici održanoj 1. veljače 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.953,50 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2004. do 31. prosinca 2005. sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, i naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.549,75 kn. Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) ističući da odluka o sporu ovisi o rješenju sljedećih pravnih pitanja:

a) mogu li se na osobu koja nije potpisnik određenog kolektivnog ugovora primijeniti odredbe kolektivnog ugovora čije djelovanje je prošireno odlukom ministra u razdoblju prije nego li je kolektivni ugovor objavljen u Narodnim novinama,

b) može li se utvrditi status nečijeg članstva u udruzi protivno odredbama statuta te udruge, odnosno protivno općim pravnim propisima?

U reviziji se predlaže da revizija bude prihvaćena i pobijana drugostupanjska presuda bude ukinuta, te da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da revizija bude odbačena ili odbijena kao neosnovana, te potražuje naknadu troška sastava tog podneska u iznosu od 922,50 kn.

Revizija nije dopuštena.

U čl. 382. st. 2. ZPP određeno je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te se primjerice navode slučajevi u kojima se može smatrati da je riječ o takvom pitanju.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem, ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prvo pravno pitanje zbog kojeg je izjavljena predmetna revizija tiče se početka proširene primjene kolektivnog ugovora, u konkretnom slučaju Kolektivnog ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije („Narodne novine“ broj 14/06), sklopljenog između Samostalnih sindikata drvne i papirne industrije Hrvatske i Hrvatske udruge sindikata hrane, tekstila i drva kao zastupnika radnika, i Udruge poslodavaca drvne i papirne industrije, kao zastupnika poslodavaca.

Prema odredbama navedenog Kolektivnog ugovora, isti ugovor obvezuje ugovorne strane i njihove članove (čl. 9.), te se primjenjuje od 1. travnja 2005. (čl. 60.), a odlukom ministra gospodarstva, rada i poduzetništva od 6. lipnja 2005. („Narodne novine“ broj 75/05) donijetom na temelju odredbe čl. 211. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – pročišćeni tekst), njegova primjena proširena je na sve poslodavce i radnike u djelatnosti drvne i papirne industrije u Republici Hrvatskoj.

S obzirom na činjenično utvrđenje da je u vrijeme sklapanja predmetnog Kolektivnog ugovora tuženik bio član Udruge poslodavaca drvne i papirne industrije kao ugovorne strane, tako da se isti Kolektivni ugovor primjenjivao na tužitelja i prije donošenja spomenute odluke ministra, ta odluka, a time i pitanje početka proširene primjene Kolektivnog ugovora, nije od značaja za rješenje ovog spora.

Pravno pitanje zbog kojeg je izjavljena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu te odredbe samo ako odluka u konkretnom sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

Budući da u ovom sporu odluka ne ovisi o rješenju naprijed navedenog materijalnopravnog pitanja, to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa u odnosu na njega revizija nije dopuštena.

Revizija nije dopuštena ni glede drugog pitanja. To pitanje tiče se činjeničnog utvrđenja da je u vrijeme sklapanja Kolektivnog ugovora za djelatnosti drvne i papirne industrije tuženik bio član Udruge poslodavaca te industrijske djelatnosti. Pitanjem može li se ta činjenica utvrditi „protivno odredbama statuta udruge, odnosno protivno općim pravnim propisima“, u biti se iznosi tvrdnja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a obrazlažući tu tvrdnju tuženik navodi da se članstvo u udruzi može utvrditi samo u skladu sa statutom udruge, a da bi prema odredbi čl. 12. st. 2. Statuta predmetne Udruge dokaz za utvrđivanje navedenih činjenica predstavljala pisana izjava Izvršnom odboru Udruge o prihvaćanju Statuta (tzv. pristupnica).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovog članka, stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Osim pitanja o dokaznom sredstvu na temelju kojeg se može utvrđivati članstvo u udruzi i tvrdnje da je to u konkretnom slučaja izjava o prihvaćanju statuta udruge, u reviziji se ne navodi ni jedna postupovnopravna odredba na temelju koje bi se navedeno pitanje trebalo ocijeniti, te zašto bi to pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Stoga niti glede tog pitanja nisu ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje u reviziji.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, reviziju je valjalo odbaciti.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 1.veljače 2011.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.