Rev-1213/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1 2 1 3 / 1 9 9 0 - 2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnić i Jakoba Miletić, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari predlagatelja Z. P. i M. P. obje iz T., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz S., protiv protustranke Države SFRJ - SSNO zastupane po Vojnom pravobranilaštvu VP S., radi odredjivanja pravične naknade za eksproprirane nekretnine, rješavajući reviziju predlagateljica, protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 23. XII 1988. br. Gž 3272/88, kojim je djelomično potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Sinju od 31. III 1988. br. R1-123/87, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 1990,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija predlagateljica, pa se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak da odluči o osnovanosti traženja da se pravična naknada utvrdi i preko iznosa odredjenog pobijanim drugostepenim i prvostepenim rješenjem.

II. Odbija se revizija kao neosnovana u odnosu na visinu kamata.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenim rješenjem, medju ostalim, odredjena je novčana naknada i za čest. br. 1600/24 z. k. ul. 662 k. o. T. u površini od 8851,5 m[2] u naravi šuma treće klase u iznosu od 6,196.050 dinara, zatim za čkbr. 1600/25 u z.k. ul. 662 k.o. T. u površini od 1.205 m[2] u naravi šuma treće klase u iznosu od 843.500 dinara, za čkbr. 288/2 up. u z.k. br. 662 k. o. T. u površini od 67 m[2] u naravi zidina sa okućnicom u iznosu od 46.900 dinara, za zidinu čkbr. 288/2 up. z.k. ul. br. 662 k. o. T. u iznosu od 296.014 dinara, za suhozid u količini od 73,2 m[3] iznos od 884.548 dinara te za 1/2 betonskog zida odredjene dimenzije a u iznosu od 4,231.422 dinara, s tim da je protustranka ujedno obvezana da na iznos neisplaćene naknade plati i kamatu od 20% godišnje do isplate ako u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove odluke ne isplati navedenu naknadu.

Prema sadržaju rješenja drugostepenog suda u navedenom dijelu je potvrdjeno rješenje prvostepenog suda.

Protiv pravomoćnog drugostepenog rješenja predlagateljice su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je protivnoj strani i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno, niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je osnovana.

Prema utvrdjenju sudova novčana naknada za zidine, suhozid i zidove (toč. I-1/h, i, j, k), odredjena je na temelju nalaza i mišljenja gradjevinskog vještaka od 14. XII 1987. godine s time da je prvostepena odluka donijeta 31. III 1988. godine - dakle 3,5 mjeseci nakon izrade nalaza i mišljenja (a otpravljena iz suda 1. VIII 1988. godine - strana 31 a tergo spisa).

Odredbom člana 35. Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine SRH" br. 10/78, 5/80 i 30/82 te broj 46/82 - prečišćeni tekst - dalje: ZE) propisano je odredjivanje visine naknade za eksproprirane nekretnine, a to znači i sveg onog što je sastavni dio nekretnine, prema stanju u vrijeme donošenja prvostepene odluke o naknadi.

S obzirom na vremenski razmak od vremena izrade nalaza i mišljenja vještaka do donošenja prvostepena rješenja, ne može se smatrati da je visina naknade odredjena prema vremenu donošenja takve prvostepene odluke.

To je razlog, jer je materijalnopravni propis nepravilno primijenjen, da se u ponovnom postupku odredi visina naknade za navedene gradjevinske objekte prema stanju koje će biti u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o naknadi.

Daljnji je predmet eksproprijacije nekretnina predlagateljica šumsko zemljište (toč. 1-1/d, h), za koje se visina naknade, kada je riječ o samom zemljištu bez drvne mase, odredjuje prema odredbi čl. 42. st. 4. ZE. Iako se sudovi pozivaju na taj propis u odredjivanju novčane naknade za predmetno šumsko zemljište, ipak ga pogrešno primjenjuju odredjujući naknadu u visini vrijednosti pašnjaka V klase, a da prethodno nisu utvrdili kvalitet šumskog zemljišta. Naime, da bi se odredila visina naknade za šumsko zemljište, potrebno je prethodno utvrditi kvalitet tog zemljišta, kao da na njemu nema šume, pa tek tada primijeniti odredbu čl. 38. ZE (po potrebi i odredbu čl. 39. ZE) kao za najbliže poljoprivredno zemljište kvalitete kao što je zemljište pod šumom.

Budući da nižestepeni sudovi nisu imali takav pristup utvrdjenju vrijednosti predmetnog zemljišta, a prema istoj i odredjivanju novčane naknade, ostalo je neraspravljeno pitanje kvalitete zemljišta pod šumom, tako da je potrebno u ponovnom postupku ponovno utvrditi visinu naknade za odnosno zemljište, a,dakako, prema stanju u vrijeme kada će biti donijeta prvostepena odluka o naknadi.

Posebno valja istaći i osnovanost revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka u ostvarenju nedostatka razloga obiju nižestepenih odluka u odnosu na primjenu korektiva iz čl. 48. ZE. Naime, sama konstatacija "da predlagateljicama nije ugrožena njihova materijalna egzistencija", a da o tome nedostaju razlozi koji bi bili činjenična osnova za takovo utvrdjenje, nije dovoljna da se omogući ispitivanje pobijane odluke u odnosu na jedan od važnih korektiva u odredjivanju (pozitivnom) visine naknade bivšem vlasniku.

U odnosu na prigovor odredjivanja visine stope kamata valja ukazati da u tome za revidenta nije ostvarena pogrešna primjena materijalnog prava budući da je u vrijeme donošenja prvostepene odluke visina stope kamate bila propisana za 12%.

Sve navedeno daje osnova za prihvaćanje revizije predlagateljica i vraćanje predmeta prvostepenom sudu u dijelu preko odredjene visine naknade da bi se u ponovnom postupku odlučilo o osnovanosti zahtjeva novčane naknade i preko nepobijanog dijela utvrdjene novčane naknade.

U Zagrebu, 27. lipnja 1990.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela v.r.