Legislator Case Law & Legislation
Rev-1455/2002-2 AI generated

Rev-1455/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1455/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., zastupanog po Ž. R., odvjetnik u R., protiv tuženika S. o. d.d. R., F. I. osiguranje P., koga zastupa J. P., dipl. pravnica, radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2001. godine, br. Gž-2393/01., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. rujna 2001. godine, br. P- 6049/98., u sjednici održanoj dana 26. listopada 2004. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1455/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U pobijanoj presudi nema takvih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident posebno ističe.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1455/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz R., zastupanog po Ž. R., odvjetnik u R., protiv tuženika S. o. d.d. R., F. I. osiguranje P., koga zastupa J. P., dipl. pravnica, radi nadoknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 12. prosinca 2001. godine, br. Gž-2393/01., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 4. rujna 2001. godine, br. P- 6049/98., u sjednici održanoj dana 26. listopada 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da na ime nadoknade štete plati tužitelju iznos od 124.491,77 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj stopi i to na iznos od 2.091,77 kn od 1. prosinca 1996. godine, a na iznos od 122.400,00 kn od 4. rujna 2001. godine, pa do isplate, te nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 27.885,93 kn, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 124.491,77 kn odbijen.

Odlučujući o žalbama obiju parničnih stranaka sud drugog stupnja je te žalbe djelomično odbio i djelomično prihvati, te dosudi tužitelju na teret tuženika iznos od 121.379,36 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi na iznos od 119.520,00 kn od 4. rujna 2001. godine, do isplate, a na iznos od 1.859,36 kn od 1. prosinca 1996. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 27.220,00 kn, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03. – dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revident posebno ističe.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je dana 16. veljače 1996. godine, u 20,30 sati u R. osiguranik tuženice nepravilno upravljao svojim osobnim automobilom iz smjera Ž. u smjeru K., te dolaskom na križanje sa tužitelj mu je kao pješak prelazio (djelomično pretrčavao) sa desne strane kolnika širine 17,30 m, koji ima četiri prometna traka i to na udaljenosti od 19,80 m od pješačkog prijelaza, uslijed čega je navedeni vozač prednjim dijelom vozila udario u pješaka i oborio ga na kolnik, te ga teško tjelesno ozlijedio. Tužitelj je kažnjen zbog propusta iz čl. 103. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za prekršaj na temelju čl. 303. st. 1. toč. 16. u svezi sa st. 2. toga Zakona.

Kraj takvog stanja stvari pravilna je ocjena u pobijanoj presudi da postoji podijeljena odgovornost stranaka za nastanak štete. Temeljem čl. 177. st. 3. u svezi s čl. 192. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) tako da je tužitelj pridonio da šteta nastane sa 20% i tuženik zbog nepropisne vožnje njegovog osiguranika sa 80%.

Prema tome, tužitelj neosnovano otklanja svoju suodgovornost.

Prema utvrđenju sudova tužitelj je tada zadobio prijelom lubanje sa unutar lubanjskim epiduralnim hematomom, dvostruki komplicirani prijelom desne potkoljenice, nagnječenje glave, te više udaraca i rana po glavi i tijelu, zbog čega je imao dvije operacije i 11 mjeseci bio na bolovanju.

U ovom štetnom događaju tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 20 dana, srednjeg intenziteta 45 dana, lakog intenziteta oko 3 mjeseca, te boli lakog intenziteta, a povremenog karaktera oko 3 mjeseca. Pretrpio je i strah primarnog i sekundarnog karaktera jakog intenziteta 3 do 4 dana, srednjeg intenziteta oko 2 tjedna i lakog intenziteta oko mjesec dana.

Takva jačina tjelesnih bolova i straha i njihovo trajanje po nalaženju ovog revizijskog suda, ne opravdavaju u smislu čl. 200. ZOO, veću nadoknadu od pravomoćno utvrđene za pretrpljene tjelesne bolove u iznosu od 43.400,00 kn i za pretrpljeni strah u iznosu od 10.000,00 kn, pa protivni revizijski navodi nisu osnovani.

Tužitelj je u dobi od 44 godine imao trajne posljedice tako da mu je zbog ozljede glave pobliže opisane u nižestupanjskim presudama smanjena životna aktivnost za 20%, a zbog opisanih ozljeda desne noge 9%, te posljedičnog stanja slabinske kralježnice prouzročenog degenerativnim promjenama, a pogoršanim načinom hoda (šepanjem) koje postoji nakon ozljede i doprinosi umanjenja životne aktivnosti za 2%, tako da je tužitelju životna aktivnost smanjena za 31%.

Takvo smanjenje životnih aktivnosti ne opravdava u smislu čl. 200. ZOO veću nadoknadu za pretrpljene duševne bolove koje tužitelj zbog toga trpi od pravomoćno utvrđene u iznosu od 58.000,00 kn. Zbog toga se ne mogu prihvatiti prigovori tužitelja u odnosu na ovaj oblik štete.

Tužitelj ima i trajnu posljedicu naruženja srednjeg stupnja pobliže opisanu u nižestupanjskim presudama.

Ni glede ovog oblika nematerijalne štete, nije opravdano, u smislu čl. 200. ZOO, utvrditi tužitelju veću nadoknadu od pravomoćno utvrđene u iznosu od 17.000,00 kn, pa protivni revizijski navodi nisu opravdani.

Tužitelju je pravomoćno utvrđena nadoknada prema njegovom tužbenom zahtjevu za tuđu pomoć u iznosu od 15.000,00 kn, za pojačanu ishranu u iznosu od 6.000,00 kn i za izgubljenu zaradu u iznosu od 2.324,18 kn.

Pravilno je, prema tome, utvrđena nadoknada za sve utužene oblike štete u ukupnom iznosu od 151.724,18 kn, te zbog njegovog doprinosa nastanku te štete od 20%, pravilno mu je dosuđena naknada na teret tuženika u iznosu od 121.379,36 kn.

Utvrđeno je tako, da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 386. ZPP, pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 26. listopada 2004.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić,v.r.