Rev-906/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-906/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz Z., zastupanog po T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika C. O. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. listopada 1994. godine, broj Gž-5651/94-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 1994. godine, broj Pn-4688/93, u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 200l. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tužitelja prihvaća se kao djelomično osnovana, djelomično se preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu, br. Gž-5651/94-2 od 11. listopada 1994. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 1994. godine, broj Pn-4688/93, u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, i u tom dijelu sudi:

Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn zakonsku zateznu kamatu tekuću od 10. ožujka 1994. godine do isplate.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tužitelju je za pretrpljenu nematerijalnu štetu dosuđena pravična novčana naknada i to: s naslova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 13.000,00 kuna, s naslova pretrpljenog straha iznos od 12.800,00 kuna, te s naslova tuđe pomoći i njege iznos od 364,80 kuna, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.364,80 kuna, kao i sa zahtjevom za isplatom kamate na parnični trošak odbijen kao neosnovanim.

Presudom sud drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 19.364,80 kuna, kao i zahtjev za isplatom kamate na parnični trošak.

Ujedno je po žalbi tuženika preinačena navedena presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja s osnova fizičkih boli preko iznosa od 7.000,00 kuna i s osnova pretrpljenog straha preko iznosa od 4.000,00 kuna, kao i u odluci o parničnom trošku, te je suđeno:

«Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.000,00 kuna.

Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana.»

Rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj Gž-5651/94-4 od 18. studenog 1997. godine u smislu odredbe čl. 342. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92,112/99) ispravljena je presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu, broj Gž-5651/94 od 11. listopada 1994. godine u četvrtom redu izreke, tako da umjesto iznosa od 9.000,00 kn, ima stajati iznos od 14.800,00 kn.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da sud ukine odluku o parničnim troškovima i predmet u tom dijelu vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana .

Nije se ostvario istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP ovaj sud nalazi da u postupku pred nižim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13., koju revident obrazlaže navodeći da odluka o troškovima parničnog postupka na sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugog stupnja valjano je obrazložio odluku o troškovima postupka,jer ista sadrži određeno navedene parnične radnje koje je sud priznao tužitelju u skladu sa važećom odvjetničkom tarifom, uz primjenu odredbe čl. 154. st.2. ZPP.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke boli jačeg intenziteta, u trajanju od 6-8 dana, srednjeg intenziteta povremeno u trajanju od 8 dana, te povremene bolove slabog intenziteta u trajanju od 2-3 mjeseca. Također je utvrđeno da je prilikom povređivanja trpio tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, te nadalje tzv. sekundarni strah, odnosno strah koji potječe od tjelesnih povreda i njenih posljedica jačeg intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6-7 dana, a potom se nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojazni i zabrinutosti u trajanju od daljnja dva mjeseca.

Ocjenjujući utvrđene pravno relevantne okolnosti odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96,1 12/99 - dalje ZOO), a naročito intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu suda drugog stupnja o visini primjerene i pravične naknade za te vidove nematerijalne štete.

Nižestupanjski sudovi nisu povrijedili materijalno pravo na štetu tužitelja niti u pogledu dosuđene visine naknade za tuđu pomoć i njegu, kada su tu visinu utvrdili uzevši kao orijentir satnicu Centra za njegu bolesnika, jer je ta satnica svakako veća od netto zarade osobe u mjestu u kojem se pomoć pruža.

Stoga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na glavni zahtjev.

Međutim, sudovi nižeg stupnja pogrešno su primijenili materijalno pravo u dijelu pobijane odluke o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak, odbivši tužitelja sa tim dijelom tužbenog zahtjeva.

Odredbom čl. 20. a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku («Narodne novine» br. 27/90), koji je u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke bio na snazi, propisano je da vjerovniku pripada pravo na zatezne kamate od donošenja ovršne isprave, dakle prvostupanjske odluke, pa stoga stranka ima pravo zahtijevati da se u odluci kojom se prihvaća zahtjev za naknadu parničnog troška dosudi i pravo na plaćanje zateznih kamata.

Zbog toga je revizija tužitelja u tom dijelu prihvaćena kao djelomično osnovana i odlučeno je kao u izreci.

Tužitelju nije dosuđen trošak sastava revizije, jer je u revizijskom postupku uspio samo u pogledu sporednog, a ne i glavnog zahtjeva.

Iz navedenih razloga, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.