Rev-24/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 24/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice O. K. iz Z., zastupane po punomoćnicima N. B. i T. B., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Grada R., zastupanog po punomoćnici zaposlenici tuženika N. Ž., radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4504/10-2 od 29. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-124/09-14 od 1. listopada 2010., u sjednici održanoj 10. studenog 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je zahtijevala da se donese presuda koja bi zamijenila ugovor o kupnji stana u zgradi na adresi R., ulica ... (sada R., ...) sagrađenog na k.č.br. 244 površine 61m2 i k.č.br. 245 površine 147 m2 obje upisane u z.k.ul. 68 k.o. R.-M. Ujedno je u točki II. izreke tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 450,00 kn. Drugostupanjskom presudom kao neosnovana odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv ove presude reviziju je na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, podnijela tužiteljica. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Slijedom toga, ako u sadržaju revizije izostane bilo koji od navedenih elemenata tada nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za razmatranje izvanredne revizije u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

Prema tome, da bi se moglo pristupiti prosudbi je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanje je određeno naznačeno tek onda kada je individualizirano do mjere koja ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, s tim da revizijski sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se u navodima revidenta (ili se pak nazire) pravno pitanje važno za odluku u sporu.

Tužiteljica u reviziji kao pravna pitanja označava slijedeće:

"1. Da li se zahtjev za sklapanje kupoprodajnog ugovora sukladno čl. 4. ZPS podnosi zemljišno knjižnom vlasniku stana koji je u vrijeme podnošenja zahtjeva upisan u zemljišne knjige.

2. Tumačenje odredbe iz čl. 5. ZPS da općina odnosno grad prodaje "svoje" stanove."

Izlažući razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni revidentica, ističući da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, samo paušalno navodi da su navedena pravna pitanja odlučujuća za pravni poredak Republike Hrvatske o kojima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje. Pri tom određeno ne izlaže nikakve posebne razloge zbog kojih smatra da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, niti prilaže odluke ovog revizijskog suda u kojima bi o sličnim materijalnopravnim pitanjima bilo zauzeto drugačije pravno shvaćanje koje nije podudarno sa tim shvaćanjem, a što je bila dužna učiniti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Naime, da bi podnositeljica revizije ispunila pretpostavke dopustivosti revizije iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP, dakle, da je uz postavljena pitanja određeno izložila i razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji nije dovoljno samo navesti da o njima revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, već je potrebno ukazati da o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova i te bi razloge, prije svega, morala opravdati ukazivanjem na konkretne drugostupanjske ili odluke revizijskog suda.

Kad takvih odluka nema (što u pravilu upućuje na zaključak o izostanku različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba), revident mora izložiti uvjerljive i objektivne razloge iz kojih bi se nametao zaključak da je riječ o pitanju o kojemu bi se, u istovrsnim ili usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama, s obzirom na sadržaj zakonske odredbe, opravdano moglo očekivati različitu praksu drugostupanjskih sudova.

Slijedom toga, kada su u izvanrednoj reviziji izložena shvaćanja u kojima revidentica iznosi vlastite pretpostavke o mogućnosti različitih shvaćanja i smatra da će uslijediti različita praksa drugostupanjskih sudova, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom te na taj način osporava primjenu materijalnog prava, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP, koji bi, u cilju u ujednačavanja sudske prakse, opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Prema tome, podnesena revizija ne sadrži razloge iz članka 382. stavak 2. i 3. ZPP koji moraju biti određeno izloženi, pa sadržaj takve revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Zbog izloženog na temelju članka 392.b) st. 2. ZPP riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. studeni 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.