Legislator Case Law & Legislation
I Kž-31/2002-7 AI generated

I Kž-31/2002-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-31/2002-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Ante Potrebice, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. G. i dr., zbog kaznenog djela 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 08. studenog 2001. godine, broj: K- 45/01, u sjednici održanoj dana 02. srpnja 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i zamjenika branitelja optuženika N. G., odvjetnika iz Z.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-31/2002-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom opt. G.G. i opt. V.H. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1. i 2. pobijane presude, te su po istim zakonskim propisima osuđeni i to: opt. G.G. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 06. kolovoza 2001. godine, dok je opt. V.H. izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, a po čl. 67. KZ-.a primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje u trajanju od jedne godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-31/02-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Ante Potrebice, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. G. i dr., zbog kaznenog djela 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 08. studenog 2001. godine, broj: K- 45/01, u sjednici održanoj dana 02. srpnja 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i zamjenika branitelja optuženika N. G., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o je:

I Prihvaća se djelomično žalba opt. G.G., preinačuje se presuda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. G.G. za kazneno djelo iz čl. 173.s t. 2. KZ-a u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129/00 od 22. prosinca na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 2000. godine), po tom propisu osuđuje

(šest) mjeseci, u koju mu se po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 06. kolovoza 2001. godine - pa nadalje.

II Žalba državnog odvjetnika i u ostalom dijelu žalba opt. G.G. odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. G.G. i opt. V.H. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanih u toč. 1. i 2. pobijane presude, te su po istim zakonskim propisima osuđeni i to: opt. G.G. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 06. kolovoza 2001. godine, dok je opt. V.H. izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, a po čl. 67. KZ-.a primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje u trajanju od jedne godine.

Po čl. 76. KZ-a prema opt. G.G. i opt. V.H. primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti.

Po čl. 82. KZ-a, opt. G.G. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u ukupnom iznosu od 1.350,00 kn.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. G.G. oduzeto je 27,51 gr opojne droge heroin, a opt.

V.H. 0,26 gr opojne droge heroin, dok je opt. G.G. oduzeta i digitalna vaga marke "Tanina", dvije telefonske kartice HT-a, dvije žličice, te metalne škare.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a opt. G.G. i opt. V.H. oslobođeni su obaveze naknade troškova kaznenog postupka. Protiv te presude žalbu su podnijeli opt. G.G. i državni odvjetnik. Opt. G.G. podnosi žalbu po svom branitelju M.I., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv iste presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. G.G. osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen državnog odvjetnika Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno je izviješten branitelj opt. G.G. M.I., odvjetnik iz O., no na istu je pristupio N.G., odvjetnik iz Z., u zamjenu za branitelja opt. G.G., a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Žalba opt. G.G. je djelomično osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Na žalbu opt. G.G.

Prije svega, iako se žalitelj žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer iz obrane opt. V.H. na glavnoj raspravi, a i iz iskaza svjedoka L.S. i Z.Š. sud prvog stupnja pogrešno je zaključio da je opt. G.G. drogu heroin posjedovao radi daljnje prodaje, umjesto da je zaključio da je drogu posjedovao radi vlastite uporabe, a eventualno dao drogu opt. V.H. da je troši, a u smislu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. i 5. KZ- a.

Suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje, jer na temelju obrane opt. V.H. koja je u istražnom postupku iskazala da je u više navrata kupovala drogu heroin od opt. G.G., a takav iskaz opt. V.H. potvrđen je i nizom kontrolnih dokaza koje je sud prvog stupnja valjano obrazložio na str. 14-17 pobijane presude (predmeti pronađeni u stanu opt. G.G., veća količina opojne droge, potvrda oduzetom predmetu od strane opt. V.H. i dr.) koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud, te na iste upućuje žalitelja. Sama okolnost što je opt. V.H. na glavnoj raspravi djelomično izmijenila svoju obranu nije od presudne važnosti, jer je sud prvog stupnja valjano ocijenio zašto vjeruje obrani opt. V.H. koju je ona iznijela u istražnom postupku (str. 17, odlomak III pobijane presude), te je takvu ocjenu izvedenih dokaza prihvaća i ovaj Vrhovni sud.

Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon na štetu opt. G.G., jer je glede kaznenog djela koji je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti (čl. 368. toč. 4. ZKP-a). Prema žalitelju, sud prvog stupnja trebao je postupanje opt. G.G. podvesti pod odredbu čl. 173. st. 1. KZ-a, eventualno u stjecaju sa odredbom čl. 173. st. 5. KZ-a, tj. da je opt. G.G. samo posjedovao drogu i dao drugom drogu da je troši, a ne da je drogu posjedovao radi prodaje, u smislu odredbe čl. 173. st. 2. KZ-a.

Kako je sud prvog stupnja dao valjane razloge o tome da je opt. G.G. u stanu prodavao opojnu drogu heroin opt. V.H. ni na koji način nije povrijedio kazneni zakon kako to ističe žalitelju žalbi, a isto tako, suprotno navodima žalitelja, sud prvog stupnja valjano je ocijenio oblik krivnje opt. G.G. tj. da je isti postupao sa izravnom nakanom, kako to proizlazi iz razloga navedenih na str. 26 pobijane presude.

Međutim, u pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja osudio opt. G.G. na prestrogu kaznu. Uz uvažavanje svih okolnosti koje navodi sud prvog stupnja na str. 26 pobijane presude, sama okolnost da je opt. G.G. dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama, te da je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, ovaj Vrhovni sud smatra da će se i blažom kaznom od one na koju ga je osudio sud prvog stupnja ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, a kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci primjerena je okolnostima konkretnog slučaja, ličnosti samog optuženika, te kao takva podesna da se njome ostvare i opće i posebne svrhe kažnjavanja predviđene u zakonu.

Na žalbu državnog odvjetnika

Državni odvjetnik smatra da je kazna na koju opt. G.G. osuđen preblaga i neadekvatna, jer je opt. G.G. specijalni povratnik, osoba koja nije opravdala očekivanja od djelomičnog pomilovanja prethodno izrečene kazne, a osim toga, radi se o najopasnijoj opojnoj drogi - heroinu, što sve zajedno, prema žalitelju, zahtijeva strože kažnjavanje opt. G.G.

Kako je sud prvog stupnja, prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, opt. G.G. osudio na prestrogu kaznu, žalitelj se upućuje na razloge iznesene u ovoj odluci.

Prema opt. G.G. i opt. V.H., po čl. 76. KZ-a, primjenjuje se sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, jer je sud prvog stupnja pravilno zaključio, na temelju mišljenja vještaka dr. A.R., da su oboje optuženika ovisnici o opojnim drogama kod kojih postoje strukturalne asocijalne promjene zbog kojih postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo, zbog čega se primjena sigurnosne mjere, u odnosu na oboje optuženika, ukazuje primjerenom i utemeljenom na zakonu.

Isto tako, po čl. 82. KZ-a, od opt. G.G. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, jer nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, a po čl. 80. st. 1. KZ-a u vezi čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. G.G. i opt. V.H. oduzeti su predmeti koji su uporabljeni za počinjenje kaznenog djela, a iz razloga što je oduzimanje opojne droge obavezno (čl. 173. st. 7. KZ-a), dok u pogledu ostalih predmeta postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje kaznenog djela (čl. 80. st. 1. KZ-a), kako to pravilno ističe i sud prvog stupnja.

Kako navodi u žalbi državnog odvjetnika nisu osnovani, a navodi u žalbi opt. G.G. samo su djelomično osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a izrečena sigurnosna mjera utemeljena je na zakonu, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 02. srpnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Ana Garačić, v.r.