I Kž-309/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 309/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Frančula mr. Rudolfa, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra, Zmajević mr. Branka, Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.Đ. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u vezi čl. 19. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnesenim protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1992. K-27/91, u sjednici održanoj 7. srpnja 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba opt. M.Đ., ukida se presuda suda prvog stupnja te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Zbog odluke pod I. žalba državnog odvjetnika je postala bespredmetna.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašena je opt. M.Đ. krivom zbog krivičnog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 35. st. 1. KZRH (sada čl. 34. st. 1.) u vezi čl. 19. OKZRH (sada čl. 17.), pa je primjenom čl. 42. toč. 1. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH (sada čl. 38. toč. 1. i čl. 39. st. 1. toč. 1.) osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Izrečena joj je sigurnosna mjera oduzimanja jednog kuhinjskog noža, dok je u cijelosti oslobođena dužnosti da naknadi troškove krivičnog postupka.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači tako da optuženici izrekne strožu kaznu.

Optuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnim sankcijama i predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se uvaži žalba državnog odvjetnika a da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Žalba opt. M.Đ. je osnovana.

U pravu je optuženica kada u žalbi tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, a i proturječna razlozima presude, čime je ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 11. ZKP.

U pravu je, najprije, žalba kad tvrdi da je rečenica u izreci "susrevši H.I. koji se u tom trenutku kretao za njom", a koja se odnosi na ponašanje optuženice neposredno prije izvršenja djela, nerazumljiva jer ako se oštećenik kretao iza optuženice, onda ga ona nije mogla susresti. No taj dio izreke je i u suprotnosti s obrazloženjem presude prema kome je prije djela došlo do "verbalne prepirke" između optuženice i oštećenika, a i sa tvrdnjom suda da ne može u cijelosti prihvatiti niti iskaz oštećenika jer se tvrdnja kako se oštećenik kretao iza optuženice temelji na iskazu oštećenika.

Osnovana je i žalba optuženice zbog pogrešno (u stvari zbog nepotpuno) utvrđenog činjeničnog stanja.

Sud prvoga stupnja nije, zapravo, uopće utvrdio pod kojim okolnostima je optuženica ubola oštećenika. On je samo lakonski zaključio da je između optuženice i oštećenika došlo do "verbalne prepirke", ne upuštajući se uopće u pobližu ocjenu tog dijela događaja. Posebno se sud nije izjasnio prihvaća li obranu optuženice da je ona ubola nožem oštećenika u trenutku kada je on pokušao provaliti vrata na ulazu u dvorišnu zgradu dok ih je ona nastojala zatvoriti.

Taj sud, u prvom redu - a na što se s pravom ukazuje i u žalbi optuženice - nije utvrdio mjesto na kojem je oštećenik uboden. On nije objasnio otkud potječu tragovi krvi pred spomenutim vratima vidljivi dobro na fotografiji br. 6 fotoelaborata, a koji ukazuju na osnovanost obrane optuženice. Također nije uočio da su o toj okolnosti i oštećenik H.I. i svjedokinja H.A. različito iskazivali u istrazi i na glavnoj raspravi. Tako je oštećenik u istrazi iskazao da je nakon zadobivenog udarca krenuo za optuženicom pitajući je zašto ga je ubola, dok je na glavnoj raspravi iskazao da je pošao

prema vratima u namjeri da traži pomoć kod dr. M., a i svjedokinja H.A. je tek na glavnoj raspravi spomenula da je oštećenik namjeravao tražiti pomoć navedenog liječnika, nakon čega mu je ona rekla da ga nema kod kuće. Nema sumnje da i oštećenik i svjedokinja H.A. naknadnom konstrukcijom pokušavaju objasniti tragove krvi pred vratima dvorišne zgrade. Postavlja se pitanje da li oni govore istinu, jer je svjedokinja H.A. iskazala da su ona i oštećenik ušli u dvorište odmah iza optuženice, dok je oštećenik tvrdio da prilikom povratka kući uopće nije vidio optuženicu.

Stoga će sud prvoga stupnja na ponovnom suđenju pobliže utvrditi što se odigralo neposredno prije izvršenja djela, a po potrebi će provesti i rekonstrukciju na mjestu događaja. Ako nakon toga utvrdi da je istinita verzija optuženice da je ona ubola oštećenika u trenutku kada je on gurao vrata koja je ona držala, ocijenit će kakvo značenje ima ta činjenica za pravnu ocjenu ovog slučaja, tj. može li se govoriti o protupravnom napadu oštećenika i pravu optuženice na nužnu obranu, uz eventualno prekoračenje njenih granica ili se pak radi samo o provokaciji ili doprinosu oštećenika koji valja tretirati kao olakotnu okolnost pri odmjeravanju kazne.

Iz navedenih razloga valjalo je rješenjem ukinuti pobijanu presudu (čl. 375. st. 1. ZKP), a zbog takve odluke žalba državnog odvjetnika je postala bespredmetna.

U Zagrebu, 7. srpnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Frančula mr. Rudolf v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

I Kž 309/92

(Štefica Klepac)