Rev-2397/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2397/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. u. (S.), B. M., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženice K. K., glavne urednice novina „U. M. K. U.“, O., zastupane po punomoćnici T. O., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., R. & S. u O., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1404/2011 od 19. svibnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-717/2010-14 od 28. prosinca 2010., u sjednici održanoj 6. ožujka 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-717/2010-16 od 28. prosinca 2010. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja S. M. u. iz O. da se tuženici K. K., glavnoj urednici novina „U. M. K. U.“, O., naloži da u prvom slijedećem broju toga tjednika, na istom ili istovjetnom mjestu programskog prostora i na isti ili istovjetan način na koji je bio objavljen članak pod naslovom: „K., m., m. a. u. t.“ u broju 9 toga tjednika od dana .. 2010. objavi ispravak informacije prema tekstu navedenom u presudi (točka I izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.075,00 kuna (točka II izreke).

Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-1404/2011. od 19. svibnja 2011. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/ 08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 84/08) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u reviziji. Suprotno tvrdnji tuženika pobijana presuda sadrži neproturječne razloge o svim žalbenim razlozima odlučnim za rješenje spora (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), poglavito onih koji se tiču sadržaja obveze za koju je jamčio tuženik. Premda tuženik u reviziji navodi da presuda ima nedostataka zbog proturječnih i nejasnih navoda o odlučnim činjenicama, iz sadržaja revizije proizlazi da se revizijom dovode u pitanje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova u odnosu na sadržaj zahtjeva za ispravak informacije koji je dostavljen tuženici te u odnosu na dostavu punomoći za odvjetnika uz zahtjev za ispravak, iako po čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog. Zato je revizijski sud u donošenju presude pošao od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

U reviziji je istaknut revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora ove parnice je zahtjev tužitelja da se tuženici K. K., glavnoj urednici novina „ U. M. K. U.“, O. naloži da u prvom broju tog tjednika objavi ispravak netočne informacije.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je … 2010. tuženici K. K., glavnoj urednici novina „ U. M. K. U., O. podnijet obrazloženi zahtjev da objavi ispravak informacije-članka objavljenog u broju 9 od dana …2010. tog tjednika pod naslovom: „K., m., m. a. u. t.“,

- da je u tome zahtjevu naznačeno da ga podnosi tužitelj, s time da zahtjev sadrži otisnuti žig i potpis odvjetnika D. R.,

- da tužitelj nije osobno potpisao zahtjev (odnosno njegov zakonski zastupnik), a uz zahtjev da nije podnesena punomoć za odvjetnika koji je u tužiteljevo ime potpisao zahtjev. Nižestupanjski sudovi su na temelju takvih utvrđenja odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši ga neosnovanim i time su pravilno primijenili materijalno pravo.

Naime, odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04 - dalje: ZM) propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi, dok je odredbom st. 3. toga članka propisano da se zahtjev podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi. Zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

Odredbom čl. 42. st. 4. ZM-a propisano je da je glavni urednik dužan objaviti ispravak izuzev ako, između ostalog, zahtjev za objavu ispravka nije potpisao podnositelj zahtjeva.

Sukladno tim odredbama ZM-a nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da tuženica nije bila dužna objaviti traženi ispravak informacije, a sve budući zahtjev za objavu ispravka nije potpisao tužitelj već odvjetnik, odnosno jer uz taj zahtjev nije priložena valjana punomoć, potpisana od tužitelja, a iz koje bi proizlazilo da je podnositelj zahtjeva ovlastio odvjetnika da u njegovo ime podnese zahtjev.

Pravilno je i shvaćanje nižestupanjskih sudova da tuženik, kao glavni urednik, po primitku zahtjeva uz kojeg nije bila priložena valjana punomoć za zastupanje, nije bio dužan (prema odredbama čl. 308., 309. i 313. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/ 05) provjeravati je li tužitelj izdao punomoć podnositelju zahtjeva - odvjetniku, a sve obzirom da ta obveza ne proizlazi iz navedenih odredaba, ali i jer bi suprotan stav otklanjao mogućnost da ispravak uslijedi na način i u rokovima iz odredbi čl. 42. ZM-a.

Stoga ovaj sud cijeni pravilnim zaključak nižestupanjskih sudova da je od tuženice K. K., kao glavne urednice novina „ U. M. K. U., O., objava ispravka informacije zatražena po neovlaštenoj osobi i da tužitelju zbog toga ne pripada zaštita koju u ovoj parnici traži, pa je valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 6. ožujka 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.