II Kž-674/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 674/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Davorina Ivanjeka kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. C., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 28. rujna 2010. broj K-26/10 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 22. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. I. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je opt. I. C. osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od četiri godine, zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja podnio je žalbu optuženik putem branitelja M. M., odvjetnika iz Z. odvjetničkog ureda V. B. i M. M. iz Š., s prijedlogom iz kojeg proizlazi da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku pritvor ukine.

Žalba nije osnovana.

II Kž 674/10-3

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova u članku 102. stavak 1. točka 3. i 4. ZKP- a.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika proizlaze iz činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela, pri čemu bi optuženik kazneno djelo počinio u duljem vremenskom razdoblju od dvije godine i četiri mjeseca i to u velikom broju navrata, što dovodi do zaključka da kod optuženika postoji upornost i visok stupanj kriminalne volje za protupravnim ponašanjem usmjerenim na zadovoljavanje svog spolnog nagona na štetu djeteta. Uz prethodna utvrđenja, treba imati na umu i rezultate psihijatrijskog vještačenja, iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s nedostatkom kontrole nad seksualnim nagonom, koji u situacijama neispunjenog prioritetnog heteroseksualnog cilja pomiče granice i prema incestuoznom i pedofilskom ponašanju. Stoga, sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, zbog čega je osnovano protiv njega produljen pritvor iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP.

U odnosu na pritvorsku osnovu iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, prvostupanjski sud kao razloge za produljenje pritvora protiv optuženika po toj zakonskoj osnovi ispravno ističe da je kazneno djelo vršeno prema djetetu u njegovoj najranijoj životnoj dobi i to od nepunih pet godina do njegove sedme godine, na krajnje neprihvatljiv inkriminirani način, koji se sastojao od analnih i oralnih spolnih odnosa, zbog čega su prema provedenom psihijatrijskom vještačenju kod oštećenika zaostale značajne psihičke posljedice, radi kojih je nad njime potrebno provoditi psihologijsko-psihijatrijsko praćenje. Navedene okolnosti značajno nadilaze osnovna obilježja kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno osuđen i time predstavljaju posebno teške okolnosti djela, pa je protiv optuženika osnovano produljen pritvor i po ovoj zakonskoj osnovi.

Žalbeni navodi da optuženik nije činio ovakva kaznena djela od inkriminiranog događaja do kada je lišen slobode, u odnosu na sve utvrđene relevantne okolnosti u kojima se pronalazi opravdana bojazan od ponavljanja djela, nisu od takvog značaja da bi u dovoljnoj mjeri otklonili postojanje iteracijske opasnosti.

Isto tako, nisu osnovani niti žalbeni navodi u kojima se ističe da u ovom konkretnom slučaju ne bi postojalo značajno odstupanje od uobičajenog načina počinjenja kaznenog djela, jer upravo ranija životna dob djeteta i s time povećani rizici od trajnih psihičkih posljedica zbog proživljene traume u toj životnoj dobi, uz sam način na koji je inkriminirano kazneno djelo počinjeno, upravo su oni elementi u kojima se pronalazi nadilaženje uobičajenih osnovnih obilježja ovog kaznenog djela.

II Kž 674/10-3

Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 22. listopada 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Davorin Ivanjek, v.r.

Dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.