Rev-837/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Nenada Perina, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica V. B.-V. iz L. i M. J. iz V. B., koje zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u K., protiv tuženika J. o. d.d. S. – Podružnica K., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2004. godine poslovni broj Gž-735/04 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 18. ožujka 2004. godine poslovni broj P-415/03, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 2005. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-837/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Konačno, neosnovano prigovara revident visini dosuđenog iznosa naknade štete zbog smrti bliske osobe tužiteljicama. Nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili odredbu čl. 201. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) na štetu tuženika odmjeravajući I-tužiteljici kao odgovarajući iznos od 150.000,00 kn za duševne bolove zbog smrti majke, a II-tužiteljici kao odgovarajući iznos od 160.000,00 kn za duševne bolove zbog smrti kćerke, jer odmjereni iznosi nisu previsoki. Zbog toga nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo dosuđujući tužiteljicama iznos naknade štete po toj osnovi nakon odbijanja dijela odgovarajućeg utvrđenom doprinosu biciklistice nastanku štetnog događaja.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 837/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Ivke Zlokić, Nenada Perina, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica V. B.-V. iz L. i M. J. iz V. B., koje zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u K., protiv tuženika J. o. d.d. S. – Podružnica K., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 10. svibnja 2004. godine poslovni broj Gž-735/04 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ludbregu od 18. ožujka 2004. godine poslovni broj P-415/03, u sjednici održanoj dana 21. lipnja 2005. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:
"I. Tuženo J. o. d.d., Podružnica K., dužno je platiti na ime naknade štete i to:
- I-tužiteljici V. B.-V. iz L., s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog smrti majke 97.500,00 kn, s osnova materijalne štete i to za troškove spomenika 6.500,00 kn, žalobne odjeće 3.074,50 kn, glazbe 975,00 kn, pogrebne opreme 3.250,00 kn, troška ukopa 196,70 kn, troška oblačenja 97,50 kn, troška svećenika 195,00 kn, troška karmina 595,40 kn, troška cvijeća 422,50 kn i uništenog bicikla 822,90 kn, ili ukupno 113.629,50 kn (stotrinaesttisućašestodvadesetdevetkuna i 50/100), te
- II-tužiteljici M. J. iz V. B., s osnova pretrpljenih duševnih boli zbog smrti kćerke iznos od 104.000,00 kn (stočetiritisućekuna),
sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, počev od dana zaključenja glavne rasprave do isplate, sve gornje u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Tuženo J. o. d.d., Podružnica K., dužno je tužiteljicama V. B.-V. i M. J. djelomično naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.441,70 kn (četiritisućečetrdesetjednukunu i 70/100), sa zakonskom zateznom kamatom od 15% godišnje od zaključenja glavne rasprave do isplate, sve gornje u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužiteljica za naknadu štete zbog smrti K. B. (majke I-tužiteljice i kćerke II-tužiteljice) u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo osiguranika tuženika.
Nižestupanjski sudovi temelje svoju odluku na zaključku da za predmetnu prometnu nezgodu postoji podijeljena odgovornost: 35% na strani sada pok. K. B. i 65% na strani osiguranika tuženika. Pri tome su nižestupanjski sudovi temeljili takav zaključak na ocjeni nalaza i mišljenja vještaka prometne struke.
Revident u reviziji određeno navodi tri prigovora:
- da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) na način što je odluka temeljena na ocjeni nalaza i mišljenja prometno-tehničkih vještaka datih u kaznenom postupku poslovni broj K- 3/03 prvostupanjskog suda u kojem je vođen kazneni postupak protiv osiguranika tuženika. Revident smatra da je time tuženiku onemogućeno raspravljanje o tom dokazu pred sudom, jer mu je bilo onemogućeno "sudjelovanje u izvođenju dokaza postavljanjem pitanja vještaku" odnosno stavljanje prigovora vještačkom nalazu i mišljenju,
- da je za prometnu nezgodu isključivo krivo sada pok. K. B. ili da je "u najmanju ruku" odgovornost pretežito na njenoj strani,
- prigovor visini dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete.
U odnosu na prvi revizijski prigovor treba reći da revident pogrešno smatra da bi uzimanjem u obzir i ocjenom nalaza i mišljenja prometno-tehničkih vještaka – dokaza provedenog u kaznenom postupku – bilo tuženiku uskraćeno raspravljanje o tom dokazu. Suprotno revidentovim navodima iz spisa je vidljivo da je na glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom u ovom predmetu u prisutnosti obje stranke izvršen uvid u spis K-
3/03 istog suda i ujedno i u nalaz i mišljenje vještaka prometne struke u tom predmetu. Tuženik nije stavio niti jednu konkretnu primjedbu na nalaz i mišljenje vještaka osim što je općenito izjavio da ne prihvaća taj nalaz i mišljenje samo zbog toga što je taj dokaz izveden u kaznenom postupku. Prema tome, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz kaznenog postupka kao dokaz, a tuženiku je pružena mogućnosti izjašnjavanjem i raspravljanjem o tom dokazu na raspravi stavljanjem konkretnih prigovora – koju mogućnost tuženik nije iskoristio. Sud u parničnom postupku ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP kad je nalaz i mišljenje vještaka dat u kaznenom postupku, u koji je izvršio uvid, prihvatio kao dokaz i strankama pružio mogućnost stavljanja primjedbi u odnosu na taj nalaz i mišljenje.
Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je osiguranik tuženika N. T. proglašen krivim pravomoćnom presudom u kaznenom predmetu Općinskog suda u Ludbregu poslovni broj K-3/03 jer je dana 13. 10. 2001. godine oko 14,40 sati upravljao motociklom suviše velikom brzinom od najmanje 77 km/h, koja je bila nepropisna, veća od dopuštene za naseljeno mjesto (50 km/h), pa je uslijed toga motociklom nailazeći ulicom …iz smjera K. neposredno prije raskrižja sa ulicom … naletio na zadnji kotač bicikla B. K. koja je iz ulice … ukošeno u lijevo biciklom skretala u ulicu …, a unatoč poduzetom oštrom kočenju. Primarni kontakt je uslijedio oko sredine kolnika ulice … naletom prvog kotača motocikla u lijevu bočnu stranu bicikla kojom je upravljala K. B.,
- da je zbog pretrpljenih povreda u tom događaju K. B. istog dana preminula,
- da se biciklistica uključivala u promet u ulicu s pravom prvenstva iz sporedne ulice,
- da bi motociklist uz iste uvjete izbjegao nalet na biciklisticu da se kretao brzinom od 55,25 km/h ili manje.
Na temelju tako utvrđenih činjenica pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je omjer podijeljene odgovornosti za nastanak štetnog događaja 35% na strani biciklistice i 65% na strani motociklista - osiguranika tuženika.
Naime, bez obzira na to što se biciklistica nepažljivo uključivala u promet u ulicu s prednošću prolaza (bez da se uvjerila može li to učiniti bez opasnosti za sve učesnike u prometu), prevladavajući značaj za nastanak štetnog događaja (naleta motociklista na biciklisticu) ima veliko prekoračenje brzine dopuštene u naseljenom mjestu prilikom vožnje na motociklu osiguranika tuženika, jer do samog naleta ne bi došlo čak i u slučaju manjeg prekoračenja dopuštene brzine (55 km/h).
Zbog toga nije osnovan revizijski prigovor u odnosu na ocjenu omjera podijeljene odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja.
Konačno, neosnovano prigovara revident visini dosuđenog iznosa naknade štete zbog smrti bliske osobe tužiteljicama. Nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili odredbu čl. 201. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) na štetu tuženika odmjeravajući I-tužiteljici kao odgovarajući iznos od 150.000,00 kn za duševne bolove zbog smrti majke, a II-tužiteljici kao odgovarajući iznos od 160.000,00 kn za duševne bolove zbog smrti kćerke, jer odmjereni iznosi nisu previsoki. Zbog toga nižestupanjski sudovi nisu pogrešno primijenili materijalno pravo dosuđujući tužiteljicama iznos naknade štete po toj osnovi nakon odbijanja dijela odgovarajućeg utvrđenom doprinosu biciklistice nastanku štetnog događaja.
Iz tih razloga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 21. lipnja 2005. godine
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Jasna Brežanski, v.r.