Revt-62/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt-62/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d. Z., protiv tuženika F. d.o.o. M., radi 327.461,17 kn, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 13. travnja 1999. godine broj Pž-519/99 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 12. studenog 1998. godine broj P-405/98, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 311.627,20 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi na iznos od 6.612,020 kn od 29. rujna 1997. godine i na iznos od 305.015,00 kn od 30. rujna 1997. godine, sve do isplate i kojom je odbijen tuženikov prigovor prijeboja u iznosu od 85.000,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno:

- da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu, te da je tužitelj isporučio tuženiku jastučnice i razne ženske odjevne predmete navedene u priloženim računima (list 4 i 5);

- da je tužitelj svu tu robu prodao tuženiku i da mu je tuženik platio samo dio ugovorene cijene;

- da je tuženik ostao dužan platiti tužitelju iznosu od 311.627,20 kn;

- da tuženik nije dokazao prigovor prijeboja koji uostalom nije na dovoljno određeni način ni stavio.

Kraj takvog stanja stvari sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tuženiku da plati tužitelju iznos od 311.627,20 kn i kad su odbili tuženikov prigovor prijeboja.

Sudovi su pravilno ocijenili da se u ovom slučaju radi o prodaji robe, a ne o tzv. komisionoj prodaji, tj. preuzimanju robe na skladište i plaćanju cijene robe tužitelju tek nakon prodaje robe trećim osobama, uz mogućnost vraćanja neprodanih količina, kako to tijekom postupka i ponovno u reviziji prigovara tuženik.

Sporna okolnost da li se radi o prodaji robe ili o komisionoj prodaji sudovi su pravilno ocijenili da se radi o prodaji robe i za tu ocjenu dali valjane razloge.

Tuženik u svojoj reviziji pobija tu ocjenu sudova i time ustvari osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja sudova, što prema izričitoj zakonskoj odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 113/99 – u daljnjem tekstu ZPP) u ovom revizijskom stadiju postupka nije dopušteno.

Budući da je tužitelj kao prodavatelj predao tuženiku kao kupcu robu koju mu je prodao, tako da je tuženik stekao pravo raspolaganja, odnosno vlasništva, sudovi su pravilnom primjenom odredbe čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZOO) naložili tuženiku da plati tužitelju neplaćeni dio cijene prodane robe, pa protivni revizijski navodi nemaju opravdanje.

Prigovor prijeboja na ime troškova čuvanja tužiteljeve robe u skladištu tuženika u M. nije dovoljno određeno stavljen, a u svakom slučaju je neosnovan, jer je tuženik kao kupac preuzeo prodanu robu dostavljenu u njegovo skladište u M., pa nema nikakvog opravdanja da traži troškove čuvanja robe od tužitelja.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 21. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.