Revr-176/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 176/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice Z. I. iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika „D.“ d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp- 882/10 od 3. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-348/08 od 15. travnja 2010., u sjednici održanoj 21. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

„I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju svotu od 9.807,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos razlike plaće, kako slijedi:

- na iznos od 3,35 kn od 15.10.1990. god. do isplate;

- na iznos od 2,67 kn od 15.11.1990. god. do isplate;

- na iznos od 3,00 kn od 15.12.1990. god. do isplate;

- na iznos od 1,86 kn od 15.01.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,99 kn od 15.02.1991. god. do isplate;

- na iznos od 6,05 kn od 15.03.1991. god. do isplate;

- na iznos od 6,27 kn od 15.04.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,67 kn od 15.05.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,76 kn od 15.06.1991. god. do isplate;

- na iznos od 5,38 kn od 15.07.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,60 kn od 15.08.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,68 kn od 15.09.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,31 kn od 15.10.1991. god. do isplate;

- na iznos od 4,21 kn od 15.11.1991. god. do isplate;

- na iznos od 3,84 kn od 15.12.1991. god. do isplate;

- na iznos od 3,39 kn od 15.01.1992. god. do isplate;

- na iznos od 9,45 kn od 15.02.1992. god. do isplate;

- na iznos od 5,63 kn od 15.03.1992. god. do isplate;

- na iznos od 6,63 kn od 15.04.1992. god. do isplate;

- na iznos od 7,49 kn od 15.05.1992. god. do isplate;

- na iznos od 16,72 kn od 15.06.1992. god. do isplate;

- na iznos od 12,40 kn od 15.07.1992. god. do isplate;

- na iznos od 11,19 kn od 15.08.1992. god. do isplate;

- na iznos od 27,76 kn od 15.09.1992. god. do isplate;

- na iznos od 30,69 kn od 15.10.1992. god. do isplate;

- na iznos od 17,04 kn od 15.11.1992. god. do isplate;

- na iznos od 34,32 kn od 15.12.1992. god. do isplate;

- na iznos od 60,15 kn od 15.01.1993. god. do isplate;

- na iznos od 62,41 kn od 15.02.1993. god. do isplate;

- na iznos od 84,73 kn od 15.03.1993. god. do isplate;

- na iznos od 145,98 kn od 15.04.1993. god. do isplate;

- na iznos od 111,75 kn od 15.05.1993. god. do isplate;

- na iznos od 120,39 kn od 15.06.1993. god. do isplate;

- na iznos od 158,05 kn od 15.07.1993. god. do isplate;

- na iznos od 237,54 kn od 15.08.1993. god. do isplate;

- na iznos od 268,84 kn od 15.09.1993. god. do isplate;

- na iznos od 381,10 kn od 15.10.1993. god. do isplate;

- na iznos od 340,26 kn od 15.11.1993. god. do isplate;

- na iznos od 336,07 kn od 15.12.1993. god. do isplate;

- na iznos od 370,74 kn od 15.01.1994. god. do isplate;

- na iznos od 806,18 kn od 15.02.1994. god. do isplate;

- na iznos od 156,86 kn od 15.03.1994. god. do isplate;

- na iznos od 854,18 kn od 15.08.1994. god. do isplate;

- na iznos od 907,18 kn od 15.09.1994. god. do isplate;

- na iznos od 1.029,18 kn od 15.10.1994. god. do isplate;

- na iznos od 1.029,18 kn od 15.11.1994. god. do isplate;

- na iznos od 1.048,27 kn od 15.12.1994. god. do isplate;

- na iznos od 1.048,27 kn od 15.01.1995. god. do isplate;“

„II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici protuvrijednost iznosa od 5.708,57 EUR-a (11.165 DEM) u kunama po prodajnom tečaju banke S. na dan isplate i poviše toga zateznu kamatu zbog zakašnjenja preuzete obveze.“

r i j e š i o j e:

Odbija se prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere.“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska odluka. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude i rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti drugostupanjsku odluku prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz dosudu parničnog troška.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 100.000,00 kn.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu reviziju podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos 9.807,67 kn s osnove razlike plaće za razdoblje od 11. rujna 1990. do 31. prosinca 1994. ili protuvrijednost iznosa 5.708,57 €.

Materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je:

- odgovara li tuženik kao član dioničkog društva u smislu odredbe čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i dr. – dalje: ZTD) za obveze tog društva zbog toga što je preuzeo imovinu društva bez plaćanja naknade?

O tom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena ovaj revizijski sud zauzeo je već shvaćanje u presudi poslovni broj Revr-683/07 od 22. siječnja 2008. u kojoj je revizija odbijena kao neosnovana podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-5467/06 od 4. svibnja 2007., kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate.

Prema zauzetom pravnom shvaćanju u navedenom predmetu proizlazi da nije osnovana tvrdnja tužiteljice o zlouporabama tuženika u smislu odredbe čl. 10. ZTD (tako i u odlukama poslovni broj Revr-295/07 i Revr-285/09).

Dakle, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije u suprotnosti sa shvaćanjem revizijskog suda.

Slijedom iznijetog ne radi se o takvom materijalnopravnom pitanju koje bi u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP bilo razlog za dopuštenost revizije.

Svi ostali revizijski navodi ne upućuju na postojanje takvih razloga.

Pri tome treba istaći da niz istaknutih bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku sve kada bi i bilo ostvareno njihovo postojanje, to samo po sebi ne bi predstavljalo razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a u reviziji se u svezi s tim niti ne obrazlažu daljnje pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu citiranih zakonskih odredaba.

Materijalnopravno pitanje kao što je pitanje sklapanja nagodbe sadržaj i izvršene isplate po toj nagodbi ovise o činjeničnom i pravnom supstratu svakog konkretnog predmeta, pa osim što se ona, načelno, ne bi ni mogla smatrati pitanjima od važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a iz samog nabrajanja brojeva određenih predmeta niti ne proizlazi da se odluke u tim predmetima temelje na istom činjeničnom i pravnom supstratu.

Posebno treba otkloniti osnovanost pozivanja tužitelja na niz činjeničnih pitanja čime se u stvari osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja što, također, ne može biti razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Slijedom svega izloženog trebalo je zaključiti da nisu ispunjene pretpostavke koje bi činile dopuštenom reviziju tužitelja prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, pa je sukladno tome, a pozivom na odredbe čl. 392. st. 2. ZPP reviziju tužiteljice protiv pobijane presude trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka (tzv. redovna revizija) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i baš ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Prema st. 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i razložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije protiv presude, odnosno u ovom slučaju rješenja potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke:

1. da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se podnosi

2. da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana

3. da su ti razlozi izloženi

U podnesenoj reviziji protiv navedenog rješenja ne samo da nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je ona podnesena već takvo pitanje nije čak ni opisno naznačeno zbog čega ovaj sud i ne može znati zbog kojeg pravnog pitanja se revizija izjavljuje.

Zbog toga se ne može ni ocijeniti je li Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzimao pravno stajalište o takvom pitanju i je li ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a kako to ovako sastavljena revizija na navedeno rješenje sugerira.

Kako dakle podnesena revizija na navedeno rješenje ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost tzv. izvanredne revizije u odnosu na pobijano rješenje istu je trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 21. rujna 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.