Rev-1743/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1743/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz Z., koga zastupaju M. P. i T. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., P. H. c. iz Z., koga zastupa J. pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, Poduzeće N. T. iz Z., G. Z., koga zastupa J. pravobraniteljstvo G. Z. i P. Z. c. iz Z., koga zastupaju D. R. i M. M., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika Grada Zagreba, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 1993. godine, br. Gž 5074/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 1992. godine, br. Pn 634/89, u sjednici održanoj dana 30. studena 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tuženika Grada Z., preinačuje se u odnosu na njega presuda Okružnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 1993. godine, br. Gž 5074/93-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 1992. godine, br. Pn 634/89 i sudi:

Tuženik Grad Z. dužan je solidarno s ostalim tuženicima platiti tužitelju iznos od 1.055,00 kn (tisućupedesetpet kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. prosinca 1992. godine do isplate, te zajedno s njima mu solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 106,34 kn (stošest kuna i tridesetčetiri lipe), sve to u roku od 15 dana.

Tužitelj se odbija s preostalim dijelom svoga zahtjeva u odnosu na ovog tuženika.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezani su tuženici solidarno platiti tužitelju iznos od 2.110,00 kn (2,110.353 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je tuženik odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zateznu kamatu.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik Grad Z. je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je do konkretne prometne nezgode došlo djelomično zbog neispravnosti semafora na raskršću kolnika T. M. T. i R. trga u Z., a djelomično zbog nepropisne vožnje osiguranika tuženika C.osiguranja D.Š., pa su sudovi nižega stupnja ocijenili da je doprinos imenovanoga tom štetnom događaju 50%.

Također je utvrđeno da je temeljem Ugovora o održavanju semafora na području Grada Z. između tadašnje Samoupravne interesne zajednice za promet Grada Z., kao naručitelja i Radne organizacije N. T., kao održavatelja, održavatelj preuzeo radove na redovitom održavanju cestovnih signalnih uređaja, pa tako i uređaja na navedenom raskršću.

Na temelju tih činjenica pravilan je zaključak sudova nižega stupnja, da za štetu koja je tužitelju nastala u konkretnom štetnom događaju odgovara i revident.

On, naime, kao društvenopolitička zajednica na čijem području se dogodio štetni događaj ne može se osloboditi odgovornosti za održavanje gradskih prometnica i uređaja u vezi s njima u stanju koje ne predstavlja opasnost za one koji se tim prometnicama kreću, stoga, što je na druge pravne osobe konkretno Samoupravnu interesnu zajednicu za promet Grada Z., prenijela brigu za održavanje tih prometnica.

Kao što je prije spomenuto, sudovi nižega stupnja su utvrdili doprinos osiguranika tuženice C. osiguranja šteti u opsegu od 50%. Prema tome, ostali tuženici bi odgovarali za tu štetu u preostalih 50%.

Međutim, ti sudovi su odlučili da svi tuženici solidarno odgovaraju tužitelju za štetu u cijelosti, pa su utoliko pogrešno primijenili materijalno pravo.

Kako je samo revident protiv te odluke suda drugoga stupnja uložio izvanredni pravni lijek, to ga je u odnosu na njega trebalo kao osnovanog prihvatiti i iz prije navedenih razloga preinačiti pobijanu presudu, tj. obvezati revidenta da od ukupno procijenjene štete od 2.110,00 kn solidarno s ostalim tuženicima plati tužitelju 50% ili 1.055,00 kn (čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 30. studena 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.