Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to no procedural violations or incorrect application of law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final labor dispute judgment. The appellant argued for a retrial based on alleged procedural errors and misapplication of law regarding a disciplinary termination for absenteeism. The court found no significant procedural violations and confirmed that the lower courts correctly applied the law and facts, including the appellant's failure to provide medical documentation for the absence in question.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; čl. 393. Zakon o parničnom postupku: Revizija se odbija ako ne postoje bitne povrede parničnog postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2741/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. V. iz G., koga zastupa A. B., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika SOUR D. D. RO Zajednički pogoni S. B., po pravnim slijednicima Poduzeća za energetiku i infrastrukturu, Poduzeća za remont i održavanje Poduzeću za gradjevinske usluge, svi iz S. B., radi poništenja odluke disciplinske komisije, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 28. lipnja 1991. br. Gž-887/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 18. travnja 1991. br. P 154/91-3, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 1992.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Slav. Brodu od 18. travnja 1991. god. broj P. 154/91-3 odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Poništava se odluka Disciplinske komisije SOUR D.D. RO zajednički pogon S. B., broj DK 16/89. od 5. rujna 1989. godine i odluka Radničkog savjeta od 19. rujna 1989. godine, te se tužitelj M. V. iz G. vraća na dosadašnje poslove KV zidara, uz naknadu parničnog troška sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Presudom Okružnog suda u Slav. Požegi od 28. lipnja 1991. god. broj Gž-887/91-2, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrdjena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu br. P 154/91-3 od 18. travnja 1991. godine.
Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, odnosno da se nižestepene presude preinače i udovolji tužbenom zahtjevu u cijelosti te naloži tuženoj da naknadi tužitelju troškove parnice prema troškovniku u spisu kao i trošak revizije.
U odgovoru na reviziju tužitelja tuženi je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.
Revizija nije osnovana.
Ne postoje bitne povrede na koje se ukazuje u reviziji, a naročito nema povrede iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), jer obje nižestepene presude sadrže jasne i odredjene razloge zbog kojih je odbijen zahtjev, tužitelja kojim je tražio da se poništi odluka disciplinske komisije SOUR "D.D." RO zajednički pogon S. B. kao i odluka Radničkog savjeta, istog te tužitelj, vrati na dosadašnje poslove KV zidara.
Isto tako nije osnovan ni revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je, kako nalazi ovaj revizijski sud, materijalno pravo u ovom slučaju pravilno primijenjeno.
Iz činjeničnih utvrdjenja proizlazi da je tužitelju rješenjem disciplinske komisije tuženika od 5. rujna 1989. godine izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa na osnovi čl. 10. t. 23. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti u skladu sa čl. 152. st. 1. Zakona o udruženom radu, jer je počinio težu povredu radne obaveze, zbog toga što je izostao s posla 10 dana i to u toku mjeseca svibnja 1989. godine a svoj izostanak naknadno nije opravdao medicinskom dokumentacijom.
Utvrdjeno je, takodjer, da je disciplinski postupak proveden u skladu s važećim odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti u skladu s važećim zakonskim propisima, budući da tužitelj po dolasku na posao niti u fazi vodjenja disciplinskog postupka nije dostavio nikakve isprave kojima bi opravdao izostanak s posla.
Iz tih činjeničnih utvrdjenja proizlazi da je sporna odluka disciplinske komisije tuženog pravilna te da nije bilo razloga da se ista poništi.
Tužitelj je istina u toku postupka (na ročištu od 15. siječnja 1990. godine) stavio sudu na uvid nalog specijaliste iz kojeg proizlazi da je tužitelj u rujnu mjesecu 1989. godine bio bolestan, što, medjutim, ne ide u prilog tvrdnji tužitelja da je zbog iste bolesti izostao s posla u spornom vremenu, pa ponavljanje takvog prigovora u reviziji nije razlog da se revizija prihvati.
Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 11. ožujka 1992.
Predsjednik vijeća:
Dr. Ivo Grbin, v.r.