Gzp-123/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 123/06-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja: I. R. M., II. I. M. i III. mldb. K. M., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici R. M., svi iz V. G., svi zastupani po punomoćnicima B. Š., Z. Š., T. Š. i H. J., odvjetnicima iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 4.travnja 2006. godine, dana 31.siječnja 2007. godine,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-131/00 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljima R. M., I. M. te mldb.K. M. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 9.000,00 kuna svakom od predlagatelja.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč.II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelji su 4. 04. 2006. godine podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05 dalje:ZS), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva, povodom žalbe stranaka protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. P-131/00 od 18. prosinca 2001. godine, vodio kod Županijskog suda u Velikoj Gorici pod posl. br. Gžn-697/02.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-131/00 i očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9.svibnja 2006. godine, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):

-da su predlagatelji Općinskom sudu u Velikoj Gorici 28.veljače 2000. godine podnijeli tužbu protiv tuženika E. d.d.Z. radi naknade štete;

-da je na ročištu održanom 28.ožujka 2000. godine tuženik dao odgovor na tužbu te je istakao prigovor podijeljene odgovornosti;

-da je na ročištu održanom 19.travnja 2000. godine saslušan svjedok M. M. te je određeno da će se provesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem;

-da je podneskom od 31.svibnja 2000. godine sud pozvao vještaka knjigovodstvene struke na izradu nalaza i mišljenja koje je navedeni vještak dostavio 3.listopada 2000. godine;

-da su podneskom od 13.listopada 2000. godine tužitelji specificirali tužbeni zahtjev u skladu s vještačkim nalazom i mišljenjem;

-da je na ročištu provedenom 30.listopada 2000. godine tuženik prigovorio vještačkom nalazu i mišljenju te je predložio sudu da vještaka pozove na usmenu dopunu istog;

-da je vještak, zbog nemogućnosti dolaska na raspravu zakazanu za 30.studenog 2000. godine, 28.studenog 2000. godine dostavio sudu pismenu dopunu knjigovodstveno- financijskog vještačenja;

-da je na ročištu održanom 15.siječnja 2001. godine saslušana tužiteljica R. M. a vještaku je određen rok od deset dana za dostavljanje dopune nalaza i mišljenja;

-da je 23.veljače 2001. godine vještak dostavio dopunu svog knjigovodstveno- financijskog vještačenja te da su tužitelji podneskom od 14.ožujka 2001. godine specificirali svoj tužbeni zahtjev u skladu s navedenom dopunom;

-da je tuženik na ročištu provedenom 22.ožujka 2001. godine i dalje prigovarao vještačkom nalazu i mišljenju te je predložio da tužitelji dostave isječke mirovine nakon čega je sud tužiteljima odredio rok od osam dana za dostavljanje navedenog dokaza, što su tužitelji i učinili 27.travnja 2001. godine;

-da je, na prijedlog stranaka, cjelokupan spis dostavljen knjigovodstvenom vještaku radi dodatnog izjašnjenja o prigovoru tuženika te je vještak 25. svibnja 2001. godine dostavio dopunu svog nalaza i mišljenja kojim je u cijelosti ostao kod dopune tog nalaza od 23.veljače 2001. godine;

-da je na ročištu održanom 5. srpnja 2001. godine sud donio rješenje kojim je tužiteljima naloženo dostaviti rješenja MIORH-a koja su novijeg datuma a iz kojih bi bilo vidljivo da li im se mirovina povećavala te je odlučeno i da će sud iste podatke pribaviti službenim putem;

- da je, nakon što su pribavljeni navedeni podaci, spis dostavljen vještaku koji je 7.rujna 2001. godine dostavio još jednu dopunu nalaza i mišljenja, u skladu s kojim su onda i tužitelji specificirali svoj tužbeni zahtjev podneskom od 17.prosinca 2001. godine;

- da je Općinski sud u Velikoj Gorici glavnu raspravu zaključio 18.prosinca 2001. godine te je donio presudu pod posl. brojem P-131/2000;

- da je spis, povodom žalbi stranaka protiv navedene presude, dostavljen na odlučivanje Županijskom sudu u Velikoj Gorici 3. rujna 2002. godine koji je, rješenjem posl. br. Gž-638/02-3 od 31. svibnja 2006. godine, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u ovom predmetu, odlučno kod ocjene da li predlagateljima predleži pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je razdoblje od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Velikoj Gorici dana 28. veljače 2000. godine pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi šest (6) godina, jedanaest (11) mjeseci i tri (3) dana.

U razmatranom razdoblju postupak se vodio kod Općinskog suda u Velikoj Gorici do dana otpreme spisa povodom žalbi protustranaka na Županijski sud u Velikoj Gorici, dvije (2) godine, šest (6) mjeseci i šest (6) dana, a kod Županijskog suda u Velikoj Gorici spis se, do donošenja drugostupanjske odluke, nalazio tri (3) godine, devet (9) mjeseci i dvadestosam (28) dana.

Imajući u vidu navedene okolnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra kako trajanje i duljina sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju ukazuju na to da je predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske imajući pri tome posebno u vidu okolnost da je Županijski sud u Velikoj Gorici odluku o žalbama stranaka donio po proteku gotovo četiri godine od zaprimanja spisa te da postupak još uvijek nije pravomoćno dovršen iako se ne radi o složenijem predmetu, što bi eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a ni predlagatelji svojim ponašanjem nisu doprinijeli duljini trajanja sudskog postupka.

Osim toga, valja imati u vidu i to da je ovdje riječ o postupku od posebnog značaja za predlagatelje koji potražuju naknadu štete na ime izgubljenog uzdržavanja iza njihovog pok.supruga i oca koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi 12. srpnja 1999. godine.

S obzirom na sve gore navedene okolnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio visinu naknade uzimajući pri tome posebno u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi im primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. siječnja 2007. godine

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.