I Kž-538/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 538/1995-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D. D., zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 28. lipnja 1995. godine br. K-178/94. (Kv-59/95), u sjednici održanoj 4. listopada 1995. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Baldu Papca,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Rijeci, pobijanim rješenjem, a temeljem čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (NN br. 58/92, 39/95) obustavio je krivični postupak protiv okr. D. D. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 3. OKZRH.

Protiv tog rješenja žali se vojni tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u pismenom podnesku od 11. kolovoza 1995. godine predložio da se žalba vojnog tužitelja usvoji.

Žalba nije osnovana.

Suprotno shvaćanju žalitelja vojni sud prvog stupnja pobijanim rješenjem nije pogrešno primijenio citirani Zakon o oprostu, kada je protiv okrivljenika obustavio krivični postupak za krivično djelo samovoljnog udaljenja i bijega iz oružanih snaga, iz čl. 169. st. 3. OKZRH.

Vojni tužitelj tvrdi da se Zakon o oprostu ne može primijeniti na okrivljenika zbog navedenog krivičnog djela, jer da je izvorna namjera zakonodavca bila da činom abolicije obuhvati počinitelje onih krivičnih djela u kojima se kao objekt krivičnopravne zaštite pojavljuje sigurnost, te ustrojstvo Republike Hrvatske, a predmetno krivično djelo po objektu

I Kž 538/1995-3

krivičnopravne zaštite, a to je očuvanje ustrojstva i uspješnog djelovanja oružanih snaga krivičnopravne zaštite, a to je očuvanje ustrojstva i uspješnog djelovanja oružanih snaga Republike Hrvatske, egzistira neovisno o postojećem ratu i oružanom sukobu protiv Republike Hrvatske, tim prije što je okrivljenik okrivljen za osnovno krivično djelo, a ne i za ono posebno kvalificirano iz čl. 178. OKZRH.

Ovakvo shvaćanje nema uporišta u Zakonu o oprostu, a nije niti životno logično, jer nije prihvatljivo da se pod oprost podvedu počinitelji krivičnih djela počinjenih protiv sigurnosti i ustrojstva Republike Hrvatske, a ne i oni koji počine krivično djelo protiv čuvara te sigurnosti i ustrojstva. Nije logično da se amnestiraju oni koji su s oružjem u ruci ugrozili sigurnost i ustrojstvo Republike Hrvatske, a ne i oni koji su odbili da uzmu oružje odnosno oni koji su samovoljno napustili svoju jedinicu i nisu se u nju vratili u roku od 30 dana, kao u konkretnom slučaju okrivljenik.

Nije sporno da je djelo počinjeno za vrijeme oružanih sukoba i rata protiv Republike Hrvatske pa stoga nije odlučno što djelo nije kvalificirano, jer se i na osnovna djela može primijeniti Zakon o oprostu, kad su ona počinjena u takvim okolnostima.

Stoga je pobijano rješenje pravilno i zakonito, te je temeljem čl. 385. st. 3. ZKP žalbu vojnog tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu, 4. listopada 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

Ante Potrebica v.r.