Croatian Supreme Court dismissed appeal on termination of employment due to breach of loyalty and duty of confidentiality.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that confirmed the termination of an employee's contract. The employee, a financial manager, had allegedly used company time and resources to assist a competing business, which the courts found constituted a serious breach of loyalty. The court held that the lower courts correctly applied labor law provisions regarding the duty of confidentiality and the requirement to consult the workers' council before termination.
Legislator headnote
AI generatedČl. 107. Zakona o radu; Čl. 117. i 145. Zakona o radu; Čl. 392.a) i 393. Zakona o parničnom postupku: Termination of employment is lawful when an employee seriously breaches the duty of loyalty and confidentiality by assisting a competitor, provided the employer followed procedural requirements such as consulting the workers' council.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 669/05-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić, Davorke Lukanović-Ivanišević i mr. sc. Lucije Čimić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.
V. iz Z., …, protiv tuženika „C.“ d.d. iz Z., …, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, te po protutužbi tuženika-protutužitelja „C.“ d.d., protiv tužiteljice-protutuženice L. V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru br. Gž 475/05-2 od 8. lipnja 2005. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru br. P 48/04 od 6. prosinca 2004. godine, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2006. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten otkaz Ugovora o radu kojeg je tužiteljici dao tuženik odlukom o otkazu broj 01-298/02 od 20. svibnja 2002. godine, a koji je tužiteljica primila 29. svibnja 2002. godine, pa se nalaže tuženiku da tužiteljicu vrati na posao voditelja financijsko-knjigovodstvenog sektora te da joj obračuna i isplati mjesečne plaće u iznosu od 5.500,00 kn (pettisućapetsto kuna), za razdoblje od 29. svibnja 2002. godine pa do 3. siječnja 2003. godine, sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućim od dospijeća pojedinih plaća – 15. dana u mjesecu, te da joj na te plaće obračuna i uplati sve zakonske poreze i doprinose, sve to u roku od 8 dana.“ Pod toč. II. odbijen je protutužbeni zahtjev tužene na iznos 200.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a pod toč. III. određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda prvostupanjskog suda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica (u dijelu toč. I. kojom je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru) i to temeljem čl. 382., 385. i 385.a) Zakona o parničnom postupku a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, te prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, odnosno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje u tekstu ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Kako se tužiteljica u reviziji nije izričito pozvala ni na jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka, to ovaj sud nije ispitivao presudu u pobijanom dijelu i spomenutog razloga.
Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, jer nalaze da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, budući je tužiteljica poslovno vrijeme i sredstva tuženika koristila u privatne svrhe, odnosno u korist konkurentske tvrtke (Š. d.o.o.). Naime, sudovi su uvidom u dokumentaciju pronađenu u računalu tužiteljice (dopisi, zahtjevi, molbe) po stilu i sadržaju utvrdili da ih je sastavila upravo tužiteljica.
Stoga su nižestupanjski sudovi imajući na umu da je tužiteljica kod tuženika obavljala izuzetno odgovornu funkciju voditelja financijsko-knjigovodstvenih poslova, što po prirodi stvari pretpostavlja uvid u cjelokupnu dokumentaciju društva, odnosno odnos uzajamnog povjerenja i lojalnosti, pravilno ocijenili da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja nastavljanje radnog odnosa čini nemogućim.
Dakle, na utvrđeno činjenično stanje da je tužiteljica koristila poslovno vrijeme i sredstva društva – tuženika u privatne svrhe, a u ime i za račun konkurentske tvrtke, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo odredbu čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/96, 53/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje u tekstu ZR).
Iz spisa priloženih dokaza pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da se tuženik savjetovao sa radničkim vijećem o namjeravanoj odluci otkaza ugovora o radu tužiteljici, kao i da je priopćio podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj tužiteljice sve sukladno odredbi (čl. 117. i čl. 145. ZR-a).
Prema tome, nižestupanjski sudovi su valjano ocijenili zakonitost pobijane odluke tuženika i kroz primjenu odredbi čl. 145., čl. 117. i čl. 107. ZR-a, pravilno odbili tužbeni zahtjev jer se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih revident pobija drugostupanjsku presudu, to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 2. veljače 2006. godine
Predsjednik vijeća:
Damir Mratović, v.r.