Rev-79/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 79/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz I., koju zastupa F. N., odvjetnik u V. protiv tuženika S. B. iz V., koga zastupa T. C., odvjetnik u V., radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 21. listopada 2004. godine, br. Gž- 1599/04., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 26. svibnja 2004. godine, br. P-30/00., u sjednici održanoj dana 5. srpnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica B. A. iz I., samo vlasnica jednog namještaja za spavaću sobu A. koji se sastoji od jednog bračnog kreveta 180 x 200 cm, mosta iznad kreveta s dva dvokrilna ormara, te jedne komode s ogledalom, što je tuženik B. S. iz V., dužan priznati i predati tužiteljici u samo posjed navedeni namještaj.

II. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika svakog u 1/2 dijela sačinjavaju slijedeće pokretnine:

- jedan namještaj za dnevnu sobu koji se sastoji od jednog hrastovog regala, dužine 3 m, visine 180 m, te jedne kožne garniture sastoji se od jednog trosjeda za razvlačenje i dvije fotelje, kao i jednog niskog hrastovog stolića veličine 80 x 120 cm,

- jedan kuhinjski namještaj od hrastovog drveta koji se sastoji od donjih stajaćih elemenata, dužine 2,5 m, dvodijelnog sudopera, ugrađenog šparheta kombinacije plin – struja, ćih elemenata te hladnjaka marke G. od 120 litara,

stola i 6 stolica, vise

- jedan garderobni ormar s vješalicom dužine 2m od hrastovog drveta,

- jedna ledenica – ladičarka marke G. od 170 litara,

- jedna perilica rublja marke G.

- jedan TV color marke S. veličine 70 cm,

- jedan TV color marke S. veličine 55 cm,

- jedan zastor za spavaću sobu veličine 1,70 x 3 m,

- dva komada aluminskih zavjesa veličine 1,50 x 2 m,

- tri komada lustera (staklena),

- jedno teretno vozilo marke T. reg. oznake …, br. šasije …, proizvedeno 1986. godine,

- i jedno osobno vozilo marke A. R. reg. oznake …, br. šasije … proizvedeno 1992. godine, te se ova suvlasnička zajednica dijeli civilnom diobom.

III. Suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika na dvosobnom stanu u I., dijeli se civilnom diobom, kao suvlasništvo stranaka, svakog u 1/2 dijela.

IV. Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 120.000,00 kn (stodvadesettisuća kuna), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje, tekućom od dana podnošenja tužbe, tj. 21. siječnja 2000. godine do 30. lipnja 2002. godine, te po stopi od 15% godišnje tekućom od 1. srpnja 2002. godine do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 36.965,00 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Protiv dijela ove pravomoćne drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. IV. kojom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 120.000,00 kn sa dosuđenim zateznim kamatama tuženik je izjavio reviziju i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači, tako da se taj dio tužbenog zahtjeva odbije kao neosnovan.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno da su parnične stranke bivši bračni drugovi čiji brak je zaključen 3. rujna 1994. godine, a razveden presudom Općinskog suda u Ivancu od 22. siječnja 1999. godine, br. P-117/98. potvrđenom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 21. lipnja 1999. godine, br. Gž-655/99.

Utvrđeno je zatim da je postojala izvanbračna zajednica između parničnih stranaka prije sklapanja braka, tj. od početka 1994. godine i da je kroz čitavo vrijeme te zajednice tuženik bio vlasnik i direktor trgovačkog društva C. d.o.o. V., u kojem trgovačkom društvu je radila i tužiteljica.

Utvrđeno je također da od rujna 1994. godine, do siječnja 1999. godine, tužiteljica ostvarila ukupan prihod od svega 56.484,58 kn, a tuženik od 1996. do 1999. godine, prihod od 111.973,91 kn (tuženik za potrebe vještačenja nije želio dostaviti dokumentaciju o visini svojih primanja u 1994. godini).

Na temelju mišljenja vještaka trgovačko društvo C. d.o.o. ostvarilo je daleko veći prihod od ove utvrđene dobiti stranaka.

Vještak, međutim, nije mogla dati određeno mišljenje o prihodu firme, jer je tuženik uskratio dati dokumentaciju, a posebno bruto bilancu kartice glavne knjige za cjelokupno sporno razdoblje, te podatke o materijalno-robnom poslovanju za 1997. godinu, 1998. godinu i 1999. godinu.

Utvrđeno je da je na teret počinjenja kaznenog djela teške krađe na štetu oštećenika iz stana tuženika dana 15. listopada 1996. godine, otuđena metalna kasa u kojoj se nalazila ušteđevina od oko 230.000,00 kn, 47.000 ATS i 7.000 DEM.

Stranke su tijekom braka raspolagale većim novčanim sredstvima ostvarenim ne samo poslovanjem trgovačkog društva C. d.o.o. V., nego i na drugi način u čemu su se angažirale obje stranke.

Ugovori o radu samo su formalne naravi, te plaće stranaka nisu bile jedini prihod, već su i neovisno od prihoda ove tvrtke radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stekle novčana sredstva, pa sudovi ocjenjuju da je u svakom slučaju tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 120.000,00 kn koji tužiteljica tužbom traži na ime uštede u bračnoj zajednici, osnovani, a predstavlja tužiteljičin dio u bračnoj stečevini (čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima - “Narodne novine”, broj 11/78, 45/89 i 59/90, a koji se primjenjuje po čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona – "Narodne novine" broj 162/98).

Revident neosnovano ističe prigovor da su obje stranke, dakle i tužiteljica mogle imati samo zahtjev protiv počinitelja kaznenog djela. Sudovi su koristili podatke iz kaznenog postupka, ali samo radi toga da utvrde koliko su stranke mogle uštedjeti. Stranke su stjecale ušteđevinu i poslije te teške krađe koja se dogodila 15. listopada 1996. godine. Stjecali su još oko 3 godine.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. srpnja 2006.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.