I Kr-143/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-143/94-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira kao članova vijeća i sudske savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. Š. Č., zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom uz prijedlog Općinskog suda u Novom Marofu od 25. travnja 1994. br. K-78/93, u sjednici održanoj 9. lipnja 1994.

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. Š. Č. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Novom Marofu od 15. studenog 1993. br. K-78/93, koja je preinačena u odluci o krivičnoj sankciji presudom Okružnog suda u Varaždinu od 16. prosinca 1993. br. Kž-399/93, osuđen je Š. Č. zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. l. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.

Prema podacima u spisu osuđenik je započeo izdržavati tu kaznu 24. siječnja 1994. godine.

Dana 17. veljače 1994. godine podnio je osuđenik putem suda prvog stupnja ovom Vrhovnom sudu zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem - osim što polemizira s pravomoćno utvrđenim činjeničnim stanjem, a što po zakonu ne može predstavljati sadržaj ovog izvanrednog pravnog lijeka - navodi da je neosuđivan i otac mlt. djeteta, da je zaposlen kao bušač u Poduzeću G., da je cijenjen i priznat djelatnik, te da bi se s obzirom na opseg poslova njegovo šestomjesečno izbivanje zbog izdržavanja kazne negativno odrazilo na radni proces.

Sud prvog stupnja, dostavljajući na temelju čl. 401. st. 4. ZKP osuđenikov zahtjev, obrazloženo predlaže da se on odbije.

I zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske, izjašnjavajući se o zahtjevu osuđenika na temelju čl. 401. st. 5. ZKP, predlaže da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Ranije je bilo poznato i štoviše ocijenjeno kao olakšavajuće da je Š. Č. neosuđivan i da je otac jednog mlt. djeteta, a također je bila poznata i činjenica što je osuđenik po zanimanju i gdje radi. Prema tome, ponovno isticanje ovih podataka ne predstavlja iznošenje novih okolnosti u smislu čl. 399. ZKP. Tvrdnja iz zahtjeva da bi osuđenikovo izbivanje s rada za vrijeme izdržavanja kazne imalo nepovoljan utjecaj na uspješnost radnog procesa nije ničim dokumentirana, pa se ni na toj tvrdnji kao nedokazanoj ne može temeljiti prihvaćanje zahtjeva.

Slijedom izloženih razloga valjalo je na temelju čl. 401. st. 6. ZKP u vezi s čl. 399. ZKP zahtjev osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne kao neosnovan odbiti.

U Zagrebu, 9. lipnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

mr. Horvatinović Ružica, v.r.