I Kž-976/2010-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 976/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. D. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 27. rujna 2010. broj K-13/10, u sjednici održanoj dana 14. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Sisku proglasio je opt. N. D. krivim zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98 i 50/00; u daljnjem tekstu: KZ), te mu na temelju tog zakonskog propisa, a primjenom čl. 57. st. 2. toč. b KZ izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa mu na temelju čl. 67. st. 1., 2. i 3. KZ primijenio uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom, sukladno odredbi čl. 68. KZ, ako u roku od godinu dana od pravomoćnosti presude naknadi oštećenom Državnom proračunu Republike Hrvatske iznos od 42.932,03 kn.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP/97) optuženik je obvezan da oštećenom Državnom proračunu Republike Hrvatske naknadi iznos od 42.932,03 kn.

I Kž 976/10-4

Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/97 optuženik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.594,00 kn i paušalni iznos od 1.500,00 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik, i to zbog „odluke o uvjetnoj osudi“, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom mišljenju predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati sukladno prijedlogu te žalbe.

Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je uredno obaviješten sukladno odredbi čl. 373. st. 2. ZKP/97.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik smatra da u konkretnom slučaju nisu postojali razlozi za izricanje uvjetne osude. Takav stav argumentira navodom kako je optuženik bio djelatnik policije ovlašten za naplatu prekršajnih sankcija, pa je zbog posla kojeg je obavljao povećana društvena opasnost ovog kaznenog djela. Svojim nezakonitim postupanjem u svojstvu policajca čija je osnovna djelatnost borba protiv kriminala optuženik je ozbiljno narušio ugled Policijske uprave …. Nadalje, mišljenja je da se optuženikovo sudioništvo u Domovinskom ratu trebalo, suprotno gledištu prvostupanjskog suda, vrednovati otegotnim, jer je inkriminiranim postupanjem iznevjerio pravni poredak države za koju se borio. Razmotrivši sve po prvostupanjskom sudu utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud izabrao vrstu i mjeru kaznene sankcije, koja je u potpunosti odgovarajuća kako težini i opasnosti počinjenog djela, tako i svim okolnostima počinjenja, ali i ličnosti optuženika.

Državni odvjetnik s pravom prigovara da prvostupanjski sud nije izrijekom naznačio otegotnom okolnosti da je optuženik kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ počinio u svojstvu policajca, što nesumnjivo djelu daje veću težinu i čini ga opasnijim. Međutim, značaj spomenute okolnosti u znatnoj je mjeri relativiziran, kada se promatra u kontekstu proteka vremena od počinjenja tog djela, ali i podatka da je optuženik zbog toga ostao bez posla, kao i drugih, po prvostupanjskom sudu, nabrojenih olakotnih okolnosti, koje u svojoj ukupnosti opravdavaju ne samo primjenu odredaba o sudskom ublažavanju kazne, već i očekivanja da će se u ovom slučaju svrha kažnjavanja postići i bez izvršenja kazne, posebno respektirajući da je optuženik obvezan naknaditi štetu Državnom proračunu, čime mu je izrečena kazna zatvora dodatno uvjetovana. Nadalje, kada bi se prihvatilo ispravno stajalište državnog odvjetnika kako je optuženikovo sudjelovanje u obrani Republike Hrvatske za koje je višestruko odlikovan otegotna okolnost, obezvrijedila bi se optuženikova tadašnja spremnost da riskira svoj život, što nije opravdano, naročito uzme li se u obzir protek vremena od Domovinskog rata do počinjenja inkriminiranog djela te podatak da optuženik ni

I Kž 976/10-4

prije ni nakon toga nije dolazio u sukob sa zakonom, zbog čega treba zaključiti da se radi o ekscesu u njegovom inače urednom funkcioniranju.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi primijenjenu kaznenu sankciju podobnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja, tj. postizanje ciljeva specijalne i generalne prevencije.

Slijedom iznesenog, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene bitne postupovne povrede niti povrede kaznenog zakona iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. ZKP/97 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. prosinca 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.