Rev-1516/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1516/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz V. br. 146, koga zastupa punomoćnik G. K., odvjetnica iz P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., F. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 17. veljače 1997. godine, br. Gž 957/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 19. lipnja 1996. godine, br. P 567/93-61, u sjednici održanoj dana 31. kolovoza 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija, preinačuju presude Županijskog suda u Puli od 17. veljače 1997. godine, br. Gž 957/96-2 i Općinskog suda u Puli od 19. lipnja 1996. godine, br. P 567/93-61, u dijelu, kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva i u odluci o parničnom trošku, te sudi:

Tuženik C. o. d.d. Z., F. P., dužan je tužitelju J. P. iz V. platiti povrh pravomoćno dosuđenog iznosa na ime naknade štete još iznos od 9.067,59 kn (devettisućašezdesetsedam kuna i pedesetdevet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom od 19. lipnja 1996. godine do isplate i na ime cjelokupnog parničnog troška iznos od 4.595,50 kn (četiritisućepetstodevedesetpet kuna i pedeset lipa) sve u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"Tuženik je dužan tužitelju naknaditi štetu isplatom iznosa od 61.595,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. lipnja 1996. godine do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.063,48 kn, sve u roku od 15 dana. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužitelj se odbija."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv odbijajućeg dijela presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se reviziju prihvati, preinači drugostupanjsku presudu glede naknade nematerijalne štete u smislu revizijskih navoda, te da se ukine dio iste presude koji se odnosi na naknadu materijalne štete i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 370. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu: ZPP), jer je pravilno ocijenio, daje činjenično stanje utvrđeno u presudi suda prvog stupnja pravilno utvrđeno i da se izvođenjem novog dokaza predloženog po tužitelju u žalbi ne bi izmijenilo već utvrđeno činjenično stanje.

Naime, sud drugog stupnja prihvatio je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva za naknadu izgubljene zarade u dopunskom radu s obzirom na već izvedene dokaze saslušanjem svjedoka, pa ni saslušanje još jednog svjedoka ne bi utjecalo na utvrđeno činjenično stanje.

Između stranaka nije sporna podijeljena odgovornost stranaka za spornu štetu u razmjeru od 50:50% i da je tužitelju isplaćena naknada štete u iznosu od 1,836.668 HRD (sada 1.836,66 kn) čija protuvrijednost u vrijeme isplate je iznosila 3.645,88 DEM (str. lista 91 spisa prema tečaju DEM na dan 3.2. 1993. godine).

S obzirom na utvrđene i pravno relevantne okolnosti u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), a koje su pobliže opisane u obrazloženju presude suda prvog stupnja, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižega stupnja, da je tužitelju primjenom navedenog propisa primjerena naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 30.000,00 kn, za strah u iznosu od 15.000,00 kn, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 85.000,00 kn i za naruženje u iznosu od 15.000,00 kn. Ovu naknadu sudovi nižeg stupnja pravilno su umanjili za 50% s obzirom na nespornu odgovornost tužitelja za ovu štetu, tj. za iznos od 72.500,00 kn.

Međutim, sudovi nižeg stupnja pogrešno su primijenili odredbu čl. 394. Zakona o obveznim odnosima kada su isplaćeni iznos naknade štete revalorizirali primjenom valutne klauzule u DEM i taj revalorizirani iznos odbili od utvrđene naknade štete umjesto primljenog iznosa od 1.836,66 kn.

Stoga je ovaj revizijski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 394. Zakona o obveznim odnosima dosudio tužitelju razliku pogrešno uračunate naknade u iznosu od 9.067,59 kn. Navodi revizije, da nije odlučeno o dijelu zahtjeva za izgubljenu zaradu po sudu prvog stupnja ne mogu biti predmet ispitivanja u ovom revizijskom postupku.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 393., 395. st. 1. i čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 31. kolovoza 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.