Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-530/2009-2 AI generated

Croatian Supreme Court voids lower court judgments due to a material breach of civil procedure regarding corporate membership facts.

Case Number Rev-x-530/2009-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia voided the first and second instance judgments regarding a claim against a defendant who was alleged to be a member of a company. The lower courts had dismissed the claim against this defendant based on the lack of evidence proving his membership at the time the contract was signed. The Supreme Court found a material breach of civil procedure because the historical court register extract in the file proved the defendant was a founding member and that the company name had changed, contradicting the lower courts' findings.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; When lower court judgments contradict documentary evidence in the file regarding a party's status as a company member, the Supreme Court must void the judgments for a material breach of civil procedure.

Keywords

AI generated
material breach of civil procedure corporate membership status voiding of judgments company name change founding member liability contradictory evidence ZPP Article 354

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 530/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. - I. G. m.b.H, G., Austrija, kojega zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Z., protiv 1.tuženika Z. N. iz Z., kojega zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u Z., i 2.tuženika S. P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2511/08 od 21. listopada 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu (sada Općinski građanski sud u Zagrebu) poslovni broj P-9475/98 od 27. travnja 2007., u sjednici održanoj 3. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2511/08 od 21. listopada 2008. i presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9475/98 od 27. travnja 2007. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev protiv 1.tuženika Z. N. i u dijelu odluke o trošku (st. III. izreke) kojom je naloženo tužitelju naknaditi 1.tuženiku trošak postupka u iznosu 9.760,00 kn i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9475/98 od 27. travnja 2007. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te naloženo 2.tuženiku S. P. isplatiti tužitelju 60.038,66 € sa kamatom pobliže označenom u st. I. izreke i uz naknadu troška postupka u iznosu 97.471,38 kn, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva da je 1.tuženik Z. N. solidarno sa 2.tuženikom S. P. dužan tužitelju platiti taj iznos sa kamatom pobliže označenom u st. II. izreke.

Naloženo je tužitelju naknaditi 1.tuženiku trošak postupka u iznosu 9.760,00 kn (st. III. izreke).

Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž-2511/08 od 21. listopada 2008. potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na 1.tuženika Z. N. kao i dijelu kojim je tužitelju naloženo 1.tuženiku naknaditi trošak postupka (st. III. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači presudu Županijskog suda u Zagrebu i presudu Općinskog suda u Zagrebu u dijelu pod toč. II. i III. izreke te naloži tuženiku Z. N. solidarno s tuženikom S. P. tužitelju platiti utuženi iznos iz toč. I. izreke prvostupanjske presude poslovni broj P-90475/98 od 27. travnja 2007., te trošak parničnog postupka u iznosu 97.471,38 kn, te mu naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 12.625,00 kn, te trošak revizijskog postupka u iznosu 14.150,00 kn, ili prihvati reviziju te ukine obje nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet na ponovno suđenje Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate 60.038,66 € (ranije 826.150,00 ATS) temeljem Ugovora o kreditu od 1. svibnja 1997. te dodatka ugovoru od 10. travnja 1998. koji iznos je pozajmio trgovačkom društvu P. S. s. i dr. j.t.d. i to kao članovi navedenog javnog trgovačkog društva koji odgovaraju za obveze društva neograničeno s cijelom svojom imovinom solidarno s društvom. U revizijskoj fazi postupka je sporno je li i 1.tuženik Z. N. solidarno sa 2.tuženikom dužan isplatiti spomenuti iznos. Primjenom odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se temeljem odredbe čl. 53. st. 4. u svezi čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP koja nije ostvarena.

Nakon provedenog postupak nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je 1. svibnja 1997. tužitelj sklopio ugovor o zajmu sa društvom P. S. s. i dr. j.t.d., a od 10. travnja 1998. su sklopili dodatak tom ugovoru da spomenuto trgovačko društvo zajam nije vratilo te je tužitelj postavio zahtjev da mu tuženici kao članovi društva temeljem čl. 10. i čl. 94. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99 i 118/03 – dalje: ZTD) solidarno plate utuženi iznos.

Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev protiv 1.tuženika Z. N. primjenom čl. 221.a ZPP, jer da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je taj tuženik bio član društva u vrijeme sklapanja ugovora i njegovog dodatka pa da za obveze društva ne može odgovarati osoba koja u vrijeme nastanka obveze nije bila član društva.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu jer smatra da iz činjenica utvrđenih tijekom postupka ne proizlazi da bi Z. N. bio član niti da bi istupio iz društva P. S. s. i dr. j.t.d. Drugostupanjski sud smatra da žalbeni navod da je Z. N. bio član P. S. j.t.d nije od značaja za donošenje zakonite odluke, jer da iz činjeničnog stanja, a i iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ugovorom o zajmu i dodatkom tog ugovora koji se nalazi na listu 4 spisa sklopio ugovor o zajmu sa P. S. s. i dr. j.t.d a ne sa trgovačkim društvom P. S. j.t.d. S pravom revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer su navodi o odlučnim činjenicama (tuženik nije član trgovačkog društva koje je sa tužiteljem sklopilo ugovor o zajmu), u obje nižestupanjske presude u suprotnosti s ispravama u spisu.

U spisu se nalazi povijesni izvadak iz sudskog registra koji je revident priložio i uz reviziju, a iz kojega bi se moglo zaključiti da su trgovačka društva P. S. s. i dr. j.t.d Z. i P. S. j.t.d Z. jedno te isto društvo te da se samo radilo o promjeni odredbe o tvrtki te sjedištu društva do koje je došlo odlukom članova društva od 18. kolovoza 1998., a kojom su izmijenjene neke odredbe društvenog ugovora koji je sklopljen 1. travnja 1997. Osim toga, iz tog povijesnog izvatka proizlazi da je Z. N. bio član i osnivač trgovačkog društva P. S. j.t.d te bi kao takav prema odredbi čl. 96. st. 1. ZTD kao osoba koja je pristupila već postojećem društvu odgovarao kao i ostali članovi društva prema odredbi čl. 94. i čl. 95. ZTD za obveze društva nastale i prije njegovog pristupanja društvu.

Zato su razlozi nižestupanjskih presuda u proturječju sa ispravama koje se nalaze u spisu iz kojih bi se moglo zaključiti da su kako je već naprijed navedeno P. S. s. i dr. j.t.d i P. S. s. j.t.d isto trgovačko društvo te da se ne radi o pravnom sljedništvu već o promjeni naziva tvrtke.

Zbog navedenih proturječja ni jedna nižestupanjska presuda se ne može ispitati te postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuo obje nižestupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu protiv 1.tuženika Z. N. i u tom dijelu je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o trošku postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranka u sporu, a o trošku u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom (čl. 154. ZPP u svezi čl. 166. st. 3. ZPP).

U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će potom donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu, 3. travnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.