Rev-1647/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.M. i S.M. oboje iz K., zastupanih po punomoćniku I.R., odvjetniku iz K., protiv tuženika I.B. iz K., zastupanog po punomoćniku Ž.H., odvjetniku iz K., radi utvrđenja prava suvlasništva i izdanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 12. III. 1992. godine br. Gž-527/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 11. XII. 1991. godine br. P-554/91-5, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1994. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1647/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nema opravdanja za paušalno iznesen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a s obzirom da ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jedino na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), to temeljem odredbe čl. 386. ZPP, koja povreda nije učinjena, to iz tog razloga revizija nema opravdanja.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1647/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.M. i S.M. oboje iz K., zastupanih po punomoćniku I.R., odvjetniku iz K., protiv tuženika I.B. iz K., zastupanog po punomoćniku Ž.H., odvjetniku iz K., radi utvrđenja prava suvlasništva i izdanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 12. III. 1992. godine br. Gž-527/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima od 11. XII. 1991. godine br. P-554/91-5, u sjednici održanoj dana 23. veljače 1994. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja, a koji glase:
"Utvrđuje se da na č.k. br. 13681/3 dvor sa 342 m5 upisane u z.k.ul. br. 7500 k.o. K. koja je društveno vlasništvo imaju pravo sukorištenja i to tužiteljica M.A. iz K., u 4/18 dijela, tužitelj M.S. iz K., u 1/18 dijela i tuženi B.I. iz K., u 13/18 dijela, što je tuženi B.I. dužan tužiteljima priznati i izdati im valjanu tabularnu ispravu za upis prava sukorištenja na navedenim suvlasničkim dijelovima na ime tužitelja koju će ispravu u protivnom zamijeniti ova presuda kao i naknaditi parnični trošak a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava uz prijedlog da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvom sudu na ponovno suđenje.
Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tuženiku i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije dostavljeno izjašnjenje od strane nadležnog državnog odvjetništva.
Tuženik u odgovoru na reviziju osporava opravdanost revizijskih razloga i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Nema opravdanja za paušalno iznesen revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a s obzirom da ovaj sud pazi po službenoj dužnosti jedino na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), to temeljem odredbe čl. 386. ZPP, koja povreda nije učinjena, to iz tog razloga revizija nema opravdanja.
Činjenična osporavanja ne mogu biti predmet ispitivanja pravomoćne presude suda drugog stupnja, jer je taj razlog isključen temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP kao revizijski razlog.
U primjeni materijalnopravnih odredaba također nije došlo do pogrešnosti, pa je i taj razlog revizije neopravdan.
To, naime, iz razloga jer prema utvrđenju sudova proizlazi da je između stranaka vođen vanparnični postupak u predmetu R1-17/91 u povodu zahtjeva ovdje tuženika za pojedinačnim zemljišnoknjižnim ispravnim postupkom u odnosu na spornu parcelu. U toku tog postupka donijeto je rješenje kojim se isključivim korisnikom sporne nekretnine ima smatrati tuženik, a koje rješenje je postalo i pravomoćno.
Budući da je između stranaka na temelju takvog pravomoćnog rješenja suda došlo do promjene u pravu korištenja sporne parcele, a koje promjene su unijete i u zemljišno-knjižno stanje, to, a budući da tužitelji ne dokazuju neki određeni pravni osnov koji bi mijenjao takvo stanje i uspostavio sukorisnički odnos između stranaka, to nije bilo osnova za usvajanje tužbena zahtjeva.
Bez obzira da li su se tužitelji u vrijeme vođenja postupka i donošenja navedena rješenja, pa sve do njegove pravomoćnosti nalazili u zabludi, nije odlučno za važenje pravomoćnog rješenja suda kojim se regulira odnos između stranaka za pitanje ovog spora.
Izloženi razlozi ukazuju na neosnovanost revizije pa je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.
U Zagrebu, 23. veljače 1994. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.