Gž-1488/2014-3 · Županijski sud u Sisku

Gž-1488/2014

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski s ud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Lucijane Vukelić, predsjednice vijeća te Jadranke Krbot, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marijanke Salopek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.Ž., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica N.Č., odvjetnica iz S., protiv tuženika A.p.S. d.o.o., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. J., odvjetnica iz S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 30. prosinca 2013. godine, broj: P- 1290/2012, u sjednici vijeća održanoj dana 12. prosinca 2014. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja A.Ž. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 30. prosinca 2013. godine, broj: P-1290/2012.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A.Ž. koji glasi:

"I Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 03. listopada 2012.g. ur.broj: … poslodavca A. P.S. d.o.o. , OIB: … radniku Ž. A. iz , OIB: … nedopuštena i nezakonita.

II Nalaže se tuženiku A.P.S. d.o.o. , OIB: … da tužitelja Ž.A.u iz , OIB: … odmah vrati na posao.

III Nalaže se tuženiku A.P.S. d.o.o. , OIB: … da tužitelja Ž.A. iz , OIB: … plati naknadu izgubljene plaće od dana prestanka radnog odnosa do povratka na posao, kao I da na taj iznos plati zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade plaće do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena sve do konačne isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak ovoga postupka, sve u roku 8 dana.

IV Nalaže se tuženiku A.P.S. d.o.o. , OIB: … da tužitelju Ž.A. iz , OIB: … naknadi troškove parničnog postupka sve u roku 8 dana."

II Nalaže se tužitelju A.Ž., iz da tuženiku A.p.S. d.o.o., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, zajedno sa zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena počevši od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 8 dana.“

Protiv presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st.1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), navodeći u bitnome da prvostupanjski sud nije na pravilan način ocijenio provedene dokaze, da je iz analize prometa jasno vidljivo da je tužitelj izdao dvije autobusne karte do L. i da su dva putnika u L. i izašla iz autobusa, smatra da je kontrolorka trebala uzeti izjavu od putnice koju je u autobusu zatekla bez vozne karte te da je trebala uzeti njene podatke kako bi se i ona u ovom postupku mogla saslušati, tvrdi da je tužitelj jednu autobusnu kartu izdao u 11,35 sati i za nju je sam dao novac samo iz razloga za slučaj da se doista neki putnik "švercao" bez karte. Nadalje tužitelj navodi da njegova izjava pisana rukom dana 3. rujna 2012. godine ne čini njegovo priznanje kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, već da je tužitelj u toj izjavi naveo ono što je tvrdila kontrolorka, tvrdi da nije znao da je u njegovom autobusu putnica bez karte te da je jedini razlog naknadnog izdavanja karte bilo sprječavanje štete poslodavcu. Tužitelj u žalbi kao i tijekom postupka ponovno navodi da je otkaz dobio isključivo iz razloga što je potpisao peticiju za zamjenu direktora tuženika, te ranijeg sindikalnog angažiranja tužitelja, pa da je zbog toga u odnosu na njega vršen pojačani nadzor u radu. U žalbi se nadalje navodi da tužitelju prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu nije omogućeno iznošenje obrane, te da nisu utvrđene sve okolnosti u svezi upozorenja na kršenje radnih obveza tužitelja od 22. studenog 2010. godine. Stoga tužitelj predlaže njegovu žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno predlaže istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U pobijanoj presudi ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u žalbi, niti su počinjene one povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom parničnom postupku, za svoju je odluku dao jasne i detaljne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na njih, čl. 375. st. 5. ZPP. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno.

U prvostupanjskom postupku je tako utvrđeno da je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 7. ožujka 2011. godine, temeljem odluke tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 3. listopada 2012, sve uz obrazloženje da je tužitelj kao vozač autobusa počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa na način da jednoj putnici nije izdao putnu kartu za prijevoz autobusom na relaciji Z.- L..

Nezadovoljan ovom odlukom tužitelj je u smislu odredbe čl. 129. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09 i 61/11, 143/12, 73/13, dalje: ZR), podnio zahtjev za zaštitu prava, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, nakon čega je tužitelj u roku kojeg predviđa odredba čl. 129. st. 2. ZR, sve u svezi s odredbom 232. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14), podnio ovu tužbu u ovom parničnom predmetu.

Nadalje, prvostupanjski sud je uvidom u zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća tuženika od 3. listopada 2012. godine, utvrdio da je tuženik prije namjeravanog otkaza ugovora o radu tužitelju, zatražio mišljenje radničkog vijeća, te da je na taj način postupio u skladu s odredbom čl. 149. ZR. Radničko vijeće nije dalo suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostalog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

Nadalje odredbom čl. 96. toč. 6. Pravilnika o radu tuženika, propisano je da se osobito teškom povredom radne obveze smatra neizdavanje putne karte, dok je čl. 1. toč. 332. Pravilnika o unutarnjoj sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika, propisan opseg poslova vozača autobusa, između ostalog da on vrši poslove naplate i kontrole karata prema važećem cjeniku usluga te da svakodnevno vrši obračun i predaju novca inkasiranog prodajom karata u blagajnu.

Neosnovano u svojoj žalbi tužitelj navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za otkazivanje ugovora o radu kao i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je u njegovom autobusu bila jedna putnica bez vozne karte, te da je tužitelj time što je sam izdao i platio jednu kartu počinio takvu povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da je tužitelj bio svjestan da je 3. rujna 2012. godine u svom autobusu imao putnicu koja nije imala voznu kartu, te da je tu činjenicu naknadno po dolasku kontrolorke tuženika pokušao prikriti na način da je u mjestu L. izdao jednu voznu kartu u 11,35 sati s početnom točkom u Z. iako je to bilo gotovo sat vremena nakon polaska autobusa iz Z.. Neuvjerljiva je pri tome izjava tužitelja da je kartu naknadno izdao i sam ju platio samo zbog toga da poslodavac ne bi pretrpio nikakvu štetu. Pored toga u postupku je utvrđeno da je tužitelj prije toga bio upozoren na obveze iz radnog odnosa obzirom mu je direktor tuženika dana 22. studenog 2010. godine izdao upozorenje zbog toga što u razdoblju od 12. rujna 2010. godine pa do 5. studenog 2010. godine nije predavao obračun i utržak od karata u ukupnom iznosu od 1.117,00 kuna. Upravo zbog toga i po mišljenju ovog suda nije bio opravdano očekivati od poslodavca da tužitelja pozove da iznese svoju obranu, čl. 111. st. 2. ZR.

Samim time što je u svom autobusu imao putnicu bez vozne karte, iako male vrijednosti, tužitelj je počinio osobito tešku povredu radne obveze, te takav njegov postupak ima za posljedicu gubitak svakog povjerenja poslodavca prema zaposleniku zbog čega nastavak radnog odnosa i po mišljenju ovoga suda više nije moguć. Pored toga tužitelj u ovom postupku nije dokazao da činjenica što je tužitelj potpisao peticiju za smjenu direktora tuženika, te je prije sudjelovao u radu sindikata kod tuženika bila u bilo kakvoj vezi s predmetnim događajem.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku koja se temelji na odredbi čl. 154. st.1. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 148/09, 142/12).

Kako se žalbeni navodi tužitelja nisu ostvarili, njegova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda je potvrđena, čl. 368. st. 1. ZPP.

U Sisku, 12. prosinca 2014.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Lucijana Vukelić, v. r.