Legislator Case Law & Legislation
I Kž-732/2005-3 AI generated

I Kž-732/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-732/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2005. godine, broj K-65/05, u sjednici održanoj dana 24. studenog 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Čule,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-732/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2005. godine do 13. srpnja 2005. godine.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 732/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2005. godine, broj K-65/05, u sjednici održanoj dana 24. studenog 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Čule,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. S. B. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ-a, te je temeljem istog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. d) KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 25. svibnja 2005. godine do 13. srpnja 2005. godine.

Temeljem čl. 80. KZ-a, od optuženika je oduzet nož, dužine oštrice 15 cm.

Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP-a, optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti ošt. M. G., vlasniku trgovine K. " d.o.o. S., iznos od 300,00 kn.

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a, optuženik je oslobođen naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

I Kž 732/05-3

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik putem svog branitelja P. T., odvjetnika iz S., zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći blažu sankciju.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem navodi kako je žalba optuženika neosnovana te je predlaže odbiti, pri čemu je na sjednici vijeća ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josip Čule.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog odluke o kazni i tvrdi da je sud prvog stupnja optuženiku izrekao prestrogu kaznu.

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Zadatak suda ne ograničava se samo da iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već i da izabere vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tom ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređen broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i visini kazne.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud prvog stupnja je uzeo u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi, njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Sud prvog stupnja je ispravno cijenio zdravstveno stanje optuženika koje je determinirano njegovom ovisnosti o heroinu, konzumacijom alkohola i PTSP. U konkretnoj situaciji, imajući u vidu sve relevantne okolnosti, pravilno je utvrđeno postojanje posebno izraženih okolnosti koje su opravdale ublažavanje zakonom propisane kazne. Prvostupanjski sud je tako pravilno valorizirao potpuno priznanje i izraženo žaljenje od strane optuženika, njegovu spremnost podvrgnuti se liječenju te prihvatiti odgovornost i kaznu. Međutim, promatrajući sve navedeno u kontekstu učestalosti i pogibeljnosti ove vrste kaznenih djela i činjenice da se radi o osobi koja je ranije sedam puta bila osuđivana, i to pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine (list 38 spisa), neosnovan je navod žalitelja kako je izrečena kazna prestroga.

I Kž 732/05-3

Obzirom na navedeno je procijenjeno da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci primjerena svim okolnostima. Upravo će ta i takva kazna optimalno ostvariti svrhu kažnjavanja i ispuniti zahtjeve kako generalne tako i specijalne prevencije, te pomoći optuženiku definitivno shvatiti apsurdnost svog dosadašnjeg obrasca ponašanja.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a ispitujući je u skladu s čl. 379. st. 1. i 2. ZKP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je primjenom čl. 387. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. studenog 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.