Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed monetary claim under 100,000 Kuna.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the disputed monetary claim fell below the statutory threshold. The plaintiff sought a pension payment of 7,683.77 Kuna, arguing a violation of procedural rules and material law, while the defendant remained silent. The court applied the revised Civil Procedure Act, which permits appeals only in monetary disputes exceeding 100,000 Kuna, thereby rejecting the appeal due to the insufficient value.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. ZPP: An appeal against a final second-instance judgment in a monetary dispute is inadmissible if the value of the disputed claim does not exceed 100,000 Kuna.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 590/01-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz P., zastupane po punomoćniku R. L., odvjetniku u B., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba Bjelovar, radi isplate mirovine, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-970/00 od 29. lipnja 2000. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-718/98 od 01. prosinca 1999. godine, ispravljena rješenjem tog suda od 30. ožujka 2000. godine, u sjednici održanoj 27. studenoga 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-970/00 od 29. lipnja 2000. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-718/98 od 01. prosinca 1999. godine ispravljena rješenjem tog suda od 30. ožujka 2000. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu joj 7.683,77 kn, te ujedno određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije dopuštena.
U smislu odredbe čl. 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 112/99 – dalje: ZID ZPP) po odredbama tog Zakona rješavat će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske odluke donesene nakon njegovog stupanja na snagu (ZID ZPP stupio je na snagu 06. studenoga 1999. godine).
Kako je u ovom sporu pravomoćna drugostupanjska presuda donesena 29. lipnja 2000. godine, to se dopuštenost revizije tužiteljice treba cijeniti prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, prema kojoj je revizija dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 100.000,00 kn.
Zahtjev tužiteljice upravljen je na isplatu 7.683,77 kn, dakle ne prelazi 100.000,00 kn, zbog čega je revizija nedopuštena, pa ju je trebalo odbaciti, sve temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a.
U Zagrebu, 27. studenoga 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.