Rev-x-1059/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1059/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. R. d.d. R., kojeg zastupa punomoćnica D. D., odvjetnica u R., protiv tuženika F. U. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S., M., S. u R., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5485/2013-3 od 9. travnja 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1567/10 od 9. rujna 2011., u sjednici održanoj 25. studenoga 2014.,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5485/2013-3 od 9. travnja 2014. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Otkazuje se stanarsko pravo tuženiku F. U. na stanu – garsonijeri u R., pa je tuženik dužan osloboditi od osoba i stvari stan u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja", te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 16.962,50 kn. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tužitelja te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen, a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.076,25 kn.

Protiv te drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13., dalje: ZPP) a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženik je podnio reviziju i prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U reviziji se osnovano ističe da je pobijana presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP-a i da je stoga dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Pobijana presuda ispitana je u granicama naprijed navedenih razloga određeno navedenih u reviziji, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, te je utvrđeno postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za otkaz stanarskog prava tuženiku na stanu u R., zbog razloga iz čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/02, 70/93 – dalje: ZSO) – prestanka korištenja stana neprekidno duže od šest mjeseci.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao da tuženik nije koristio predmetni stan neprekidno duže od šest mjeseci bez opravdanog razloga. Pri tome ocjenjujući izvedene dokaze prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik prije podnošenja predmetne tužbe povremeno izbivao iz stana odlazeći u posjete majci u Zavidoviće u Bosni i Hercegovini i bratu u Vinkovce, da se tuženik nalazi u invalidskoj mirovini iz razloga što ima psihičkih problema i da je upravo zbog toga "stalno bio u pokretu".

Suprotno utvrđenju i zaključivanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je, koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP-a na temelju dokaza koje je izveo i ocjenjivao prvostupanjski sud, utvrdio da je tuženik veći dio razdoblja nekorištenja stana proveo u Vinkovcima kod svoga brata te je zaključio da tuženik nije dokazao da je postojao opravdani razlog za nekorištenje stana odnosno da nije dokazao da je bio u Bosni i Hercegovini kako bi se brinuo o staroj i bolesnoj majci koja je tamo živjela i umrla u travnju 1993.

U reviziji se osnovano ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi činjenica bitnih za ocjenu pitanja opravdanosti tuženikovog nekorištenja predmetnog stana.

Razlozi pobijane presude o odlučnoj činjenici – opravdanosti tuženikova nekorištenja stana su nejasni i proturječni.

Zaključak da nije postojao opravdani razlog za nekorištenje stana drugostupanjski sud temelji na iskazu svjedoka V. B.

Temeljem iskaza navedenog svjedoka od 8. srpnja 2003. sud zaključuje da je tuženik veći dio razdoblja nekorištenja stana prije podnošenja tužbe (koja je podnesena 1992. godine) proveo u Vinkovcima, a ne u Bosni i Hercegovini kako bi se sukladno svojoj zakonskoj obvezi brinuo o staroj i bolesnoj majci koja je umrla u travnju 1993.

Međutim, navedeni svjedok je u iskazu od 8. srpnja 2003. naveo da misli da je tuženikova majka umrla 1990., a da je tuženik nakon smrti majke jedno vrijeme ostao na imanju u Zavidovićima, nakon čega se zbog pojačanih ratnih djelovanja i agresije na RH i BiH sklonio kod rodbine u Vinkovcima te da se u Rijeku vratio u 4. ili 5. mjesecu 1994.

S obzirom da sud prihvaća navedeni iskaz, a istovremeno utvrđuje da je tuženikova majka umrla u travnju 1993. činjenični zaključak da je tuženik veći dio spornog razdoblja nekorištenja stana bio u Vinkovcima, a ne u Bosni i Hercegovini, je nejasan jer postoji određeno proturječje između dokaza koji sud prihvaća (iskaza navedenog svjedoka od 8. srpnja 2003.) i razloga pobijane presude.

Osim toga, s pravom revident dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka.

Naime, sud je dva puta izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. B. ( 8. srpnja 2003. i 30. kolovoza 2011.) i iako je navedeni svjedok različito iskazivao, sud je temeljem iskaza tog svjedoka zaključio da nije postojao opravdani razlog za nekorištenje stana, ne navodeći pritom razloge zbog kojih njegov iskaz od 8. srpnja 2003. prihvaća samo djelomično. Zbog navedenih nedostataka pobijana drugostupanjska presuda se ne može ispitati pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim vijećem (čl. 371. ZPP-a u svezi s čl. 399. ZPP-a)

Zagreb, 25. studenoga 2014.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.