Gzp-1838/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1838/08-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr.sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja Ž. k. d.o.o. Č., (ranije B. s. d.o.o. Č.), kojeg zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 19. prosinca 2008., dana 20. listopada 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju Ž. k. d.o.o., u iznosu od 5.600,00 (pettisućašesto) kn.

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 19. prosinca 2008. podnio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodi kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim Pž-4022/05. Obzirom da je predlagatelj, a kako to proizlazi iz sadržaja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, očitom pogreškom zahtjev podnio Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, uz dopis od 29. prosinca 2008., zahtjev proslijedio ovom sudu na odlučivanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Varaždinu poslovnog broja P-149/04, očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 2. ožujka 2009. te službenom provjerom u pisarnici Trgovačkog suda u Varaždinu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01- dalje: Ustav):

- postupak je pokrenut 9. siječnja 2004. pred Trgovačkim sudom u Varaždinu prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja G. G. d.o.o. V., protiv ovršenika B. s. d.o.o. Č. (sada Ž. konzalting d.o.o. Č.), na temelju vjerodostojne isprave – računa,

- rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-26/04 doneseno je 4. veljače 2004.,

- po prigovoru ovršenika od 1. ožujka 2004., rješenjem od 4. ožujka 2004., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi od 4. veljače 2004. te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- rješenjem od 9. srpnja 2004. pozvan je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) očitovati se u roku od 10 dana na tvrdnje tuženika (ranije ovršenika) iz prigovora protiv rješenja o ovrsi,

- ročište od 27. kolovoza 2004. odgođeno je jer punomoćnik tužitelja nije ispunjavao uvjete iz čl. 95. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 i 84/08. dalje: ZPP) za zastupanje tužitelja,

- na ročištu 17. rujna 2004. određeno je izvođenje dokaza financijskim vještačenjem,

- 29. listopada 2004. sudski vještak dostavio je u spis pisani nalaz i mišljenje,

- podneskom od 8. studenog 2004. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka,

- podneskom od 29. studenog 2004. tuženik se očitovao na navode tužiteljeva podneska od 18. studenog 2004.,

- na ročištu 2. ožujka 2005. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka K. L. te je dopunski saslušan vještak,

- na ročištu 24. ožujka 2005. saslušan je svjedok N. Ž., nakon čega je zaključena glavna rasprava,

- 6. travnja 2005. objavljena je i donesena presuda pod poslovnim brojem P-149/04,

- povodom tuženikove žalbe od 5. svibnja 2005., predmet je, uz popratno izviješće od 10. lipnja 2005., dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske 16. lipnja 2005.,

- presudom od 28. siječnja 2009. pod poslovnim brojem Pž-4022/05, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinačio je prvostupanjsku presudu, koja je tuženiku (time i predlagatelju kao pravnom slijedniku tuženika) dostavljena 26. ožujka 2009.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, obzirom da je, u konkretnom slučaju, tijekom ovog postupka pravomoćno odlučeno o pravu predlagatelja, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe, odnosno prijedloga za ovrhu (9. siječnja 2004.) do 26. ožujka 2009., kada je predlagatelj zaprimio presudu suda drugog stupnja kojom je postupak pravomoćno okončan, a što ukupno iznosi pet godina, dva mjeseca i 17 dana.

Prema ocjeni ovog suda, dugotrajnost postupka u konkretnom slučaju nije posljedica neaktivnosti suda prvog stupnja. U njegovu postupanju ne uočava se razdoblje duljeg zastoja, ročišta su odražavana u kraćim vremenskim razmacima, a kako je od pokretanja ovršnog postupka, koji se kasnije nastavio po pravilima parničnog postupka, do dana donošenja prvostupanjske presude prošlo svega nešto više od godinu dana, može se zaključiti da je prvostupanjski sud postupak vodio učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka.

Na duljinu trajanja postupka u petogodišnjem trajanju uglavnom je utjecala neaktivnost Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koji je tek nakon tri i pol godine trajanja postupka pred tim sudom donio odluku.

Iako izvedeni dokazi (uvid u veći broj isprava, saslušanje svjedoka, financijsko vještačenje te njegova dopuna), upućuju na činjeničnu složenost predmetnog parničnog postupka, ista nije opravdanje da bi se o pravu predlagatelja pred sudom drugog stupnja odlučivalo u razdoblju od preko tri godine, posebice imajući na umu da je prvostupanjski sud, pred kojim su se svi ti dokazi izvodili, o pravu predlagatelja odlučio u dosta kraćem vremenskom periodu od drugostupanjskog suda.

Predlagatelj, kao tuženik, svojim procesnim držanjem nije doprinio duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, uslijed utvrđene duljine sudskog postupka (u trajanju od preko pet godina) koja je u pretežitom dijelu posljedica neučinkovitog postupanja suda drugog stupnja te unatoč tome što je pravomoćno odlučeno o pravu predlagatelja, istome je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade koja pripada predlagatelju uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 5.600,00 kn, ovaj sud odmjerio je imajući na umu sve obrazložene okolnosti, kao i činjenicu da je o pravu predlagatelja pravomoćno odlučeno, uz istodobno uvažavanje otežanih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. listopada 2009.

S U D A C

mr.sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.