Revr-964/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 964/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Z., kojeg zastupaju punomoćnici V. M., J. R., I. Š. R. i M. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., R. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-864/09-2 od 02. travnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3674/07 od 08. srpnja 2008., u sjednici održanoj 28. listopada 2009.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.200,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose pojedinačno navedene u izreci te presude kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja do isplate (st. I. izreke). Nadalje, naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.440,00 kn (st. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (st. I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu (st. II. izreke).

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju, preinači prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, prihvati tužbeni zahtjev i tužitelju dosudi parnični trošak ili da navedene presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz dosudu troška sastava revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik poriče navode revizije i predlaže reviziju odbiti. Ujedno je zatražio dosudu troška sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a. st. 2. ZPP koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 84/08.), u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika, kao poslodavca, za isplatu iznosa od 4.200,00 kn povodom Uskrsa 2005. i 2006. godine te regresa za godišnji odmor u 2004. i 2005. godini u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom od 22. prosinca 1999. (dalje: KU/99.).

Pravno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija u smislu čl. 382. st. 2. ZPP je, primjenjuju li se kod odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja odredbe KU/99. kao produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru (čl. 205. Zakona o radu) ili odredbe KU/02. koji Kolektivni ugovor nije potpisao Nezavisni sindikat HEP-a kojeg je tužitelj član.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je 22. prosinca 1999. sklopljen Kolektivni ugovor između Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES i Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede (KU/99.),

- da je 01. siječnja 2001. isteklo određeno vrijeme (jedna godina) na koje je KU/99. bio sklopljen pa su se nakon isteka tog roka u smislu čl. 195. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 38/05., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03. i 142/03. – dalje: ZR) odredbe tog ugovora primjenjivale kao pravna pravila,

- da je 23. svibnja 2002. sklopljen Kolektivni ugovor između tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. i Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata HEP-a d.d. – HES (dalje: KU/02.),

- da je novim Kolektivnim ugovorom, tj. KU/02. utvrđen manji novčani iznos povodom Uskrsa i dodatka za godišnji odmor.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je sklapanjem KU/02. prestala produžena primjena odredaba KU/99. kao pravnih pravila sukladno odredbi čl. 195. ZR pa da se na predmetni slučaj primjenjuju odredbe KU/02. kao novog Kolektivnog ugovora.

Revident smatra da na naprijed navedeni način ne prestaje produžena primjena pravnih pravila ranijeg kolektivnog ugovora za radnike članove sindikata koji nisu potpisali novi kolektivni ugovor. Zbog toga revident smatra da je pogrešno stajalište nižestupanjskih sudova da se na predmetni slučaj ne treba primijeniti KU/99.

O pravnom pitanju zbog kojeg je podnesena revizija izjasnio se Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-1458/2008 od 30. lipnja 2009. ("Narodne novine", broj 88/09.) u istovrsnom predmetu u kojem je razmatran odnos navedena dva kolektivna ugovora i izrazio svoje stajalište da u konkretnom slučaju treba primijeniti KU/02. U obrazloženju te odluke Ustavni sud Republike Hrvatske navodi da primjena kolektivnog ugovora na sve radnike kod određenog poslodavca proizlazi iz izjednačenosti statusa članova sindikata koji su potpisali kolektivni ugovor sa statusom nečlana. Naime, odredbom čl. 2. ZR propisana je zabrana nejednakog postupanja prema radnicima (koji ne smiju biti stavljeni u nepovoljniji položaj od drugih osoba na temelju rase, boje kože, spola, bračnog stanja, članstva ili ne članstva u sindikatu i dr.), što znači da upravo na temelju zabrane diskriminacije iz navedenog zakonskog članka, radnik koji nije član sindikata potpisnika kolektivnog ugovora može ostvarivati prava koja je poslodavac obvezan osigurati članovima s kojima je sklopio (novi) kolektivni ugovor, pri čemu treba imati na umu da se pravna pravila iz prethodnog kolektivnog ugovora prestaju primjenjivati na temelju odredbe čl. 195. ZR. Kako je odredbom čl. 3. st. 2. KU/99. kojeg je sklopio tužiteljev sindikat propisano, među ostalim, da se taj kolektivni ugovor primjenjuje na radnike koji nisu bili članovi sindikata potpisnika KU/99. niti su naknadno postali njihovi članovi, a ista odredba sadržana je i u čl. 3. st. 2. KU/02., to Ustavni sud, imajući u vidu navedene odredbe oba kolektivna ugovora i ZR, zaključuje da u konkretnom slučaju valja primijeniti KU/02., a ne KU/99.

Imajući to na umu, proizlazi da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova o primjeni KU/02. na konkretni slučaj.

Zbog toga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi troškove odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. listopada 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.