Rev-948/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 948/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, te mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, Marine Paulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. c. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Z., radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, Klasa UP/II-943-04/04-01/227, Ur.br.: 514-03-06/9-05-4 od 15. studenoga 2005., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj P- 5/06 od 30. listopada 2006., kojom je odbijena tužba tužitelja, u sjednici održanoj 16. travnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj P- 5/06 od 30. listopada 2006. i sudi:

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprava za građansko pravo, Klasa UP/II-943-04/04-01/227, Ur.br.: 514-03-06/9-05-4 od 15. studenoga 2005. i rješenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko- pravne poslove, Klasa: UP/I-944-07/00-01, Ur.br:2181-05-03-04-28/KB od 15. rujna 2004. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj P-5/06 od 30. listopada 2006. odbijena je tužba tužitelja protiv rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Klasa UP/II-943-04/04-01/227, Ur.br.: 514-03-06/9-05-4 od 15. studenoga 2005.

Protiv navedene presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmetni postupak pokrenut je pozivom na odredbu čl. 47. st. 1. Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12 - dalje: ZI), kojom odredbom je uređena mogućnost ponovnog određivanja naknade za pravomoćno izvlaštene nekretnine u kojima je doneseno i pravomoćno rješenje o naknadi, u slučaju da je izvlaštenje bilo izvršeno na temelju propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do 22. ožujka 1978., kao dana stupanja na snagu Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" 10/78), a do stupanja na snagu ZI naknada nije isplaćena.

U postupku pred upravnim tijelima utvrđeno je da naknada nije plaćena te da su ispunjeni uvjeti za ponovno određivanje naknade u smislu navedenog propisa.

Tužitelj je podnio tužbu protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-943-04/04-01/227, urbroj: 514-03-06/9-05-4 od 15. studenog 2005. god., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-944-07/00- 01/01, urbroj: 2181-05-03-04-28/KB od 15. rujna 2004. god., kojim je A. M. određena naknada za dio čest. zem. 3217/2 (nove katastarske oznake 696, površine 527 m2 i 689 površine 174 m2) ZU 6404 K.O. S., koje su eksproprirane pravomoćnim rješenjem Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Sekretarijata za poslove financija, NO Kotara S. broj: 04- 2538/1-1962/15 od 6. travnja 1963. god. u korist Zajednice poduzeća za … broj …, dionica S.-S. u iznosu od 576.156,20 kn.

U tužbi ustraje u prigovoru isticanom tijekom upravnog postupka da je naknada prijašnjem vlasniku već isplaćena do stupanja na snagu ZI, stoga da nema mjesta određivanju naknade u smislu čl.47. st.1. ZI.

Županijski sud u Splitu, ne našavši da bi činjenično stanje u upravnom postupku u pogledu odlučne činjenice - neizvršene isplate naknade bilo pogrešno utvrđeno, tužbu je odbio na temelju odredbe čl. 42.f st.3. ZI.

U smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koju valja primijeniti u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 52. st.4. Zakona i izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 84/08) u vezi odredbe čl. 42.g) ZI, revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj, koji se u reviziji izrijekom poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, navodeći paušalno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i dokazima provedenim u i samih tih isprava i dokaza, sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 8. ZPP te na povredu pravila o utvrđivanju činjeničnog stanja.

Smatra tužitelj da je već činjenicom da je uknjižba prava vlasništva tužitelja na ekspropriranim nekretninama izvršena, a da je prema odredbi čl. 66. Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list SFRJ" 12/57) uvjet za uknjižbu bila dokazana isplata naknade za eksproprirane nekretnine, dokazao da je isplata naknade izvršena, te da više nema mjesta određivanju naknade.

Suprotno tvrdnji revidenta, činjenica da je uknjižba, za koju je uvjet bio dokazana isplata naknade za eksproprirane nekretnine, i izvršena, predstavlja indicij da je isplata izvršena, a ne kako to pogrešno smatra revident, dokaz o izvršenoj isplati.

Prema pravnoj teoriji, indicij predstavlja činjenicu koja sama po sebi nije neposredno važna, ali u sklopu činjenica iste kvalitete pruža visok stupanj vjerojatnosti za stvaranje zaključka da postoji i neposredno važna činjenica, koja se u odnosu na indicijalne činjenice pojavljuje kao njihov uzrok ili kao njihova posljedica. Sud (ili tijelo koje vodi postupak) ne bi smio na temelju indicija zaključivati o postojanju neposredno važne činjenice (konkretno: izvršene isplate) dokle god postoji razumna mogućnost da postoji mogućnost da je istinita i neka druga verzija.

U konkretnoj situaciji činjenica izvršene uknjižbe pruža vrlo visok stupanj vjerojatnosti da je isplata izvršena, a sama okolnost da u zbirci isprava nije nađena potvrda o izvršenoj isplati, još ne opravdava zaključak o nedokazanosti izvršene isplate.

Da bi se isključilo postojanje razumne mogućnosti da unatoč izvršnoj uknjižbi u zemljišnim knjigama, koja se nije smjela dopustiti bez potvrde o plaćanju naknade, naknada ipak nije plaćena valjalo je u postupku pred prvostupanjskim tijelom izvesti i druge dokaze. Tako je na primjer trebalo izvesti dokaz na okolnost da je rješenje o uknjižbi dostavljeno tuženiku, a da tuženik nije reagirao na eventualnu nezakonitu uknjižbu, kao i izvesti dokaz na okolnost da iz rješenja o dozvoljavanju upisa proizlazi da je upis dozvoljen i na temelju potvrde o izvršenoj isplati.

Odredbom čl.136. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 53/91 i 103/96), koji je bio na snazi u vrijeme postupanja upravnih tijela u ovoj stvari, kao i odredbom čl. 47. i 51. važećeg Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09) propisana su inkvizitorna ovlaštenja službene osobe, koja radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari po službenoj dužnosti određuje izvođenje dokaza.

U situaciji postojanja vrlo snažnog indicija koji bi ukazivao na činjenicu da je isplata izvršena, precijenivši značenje nepostojanja potvrde o izvršenoj uplati u zbirci isprava, prvostupanjsko tijelo izvedene dokaze nije cijenilo ni savjesno ni brižljivo. Propustivši postupiti po svojim inkvizitornim ovlaštenjima, te izvesti i daljnje dokaze, prvostupanjsko tijelo povrijedilo je i postupovne odredbe o utvrđivanju činjeničnog stanja, što je rezultiralo nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.

Neosnovano zaključivši da u postupku pred upravnim tijelima činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer da ne postoje povrede odredbi o utvrđivanju činjeničnog stanja Županijski sud u Splitu pogrešno je primijenio odredbu čl. 10. st.1. toč.3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 53/91, 9/92 i 77/92).

Slijedom iznesenog, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 395. st.1. ZPP u vezi čl.42.f st.3. i st.4. alineja 3. ZI, valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 16. travnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.