P-408/2022-58 · Općinski sud u Virovitici

Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-408/2022-58

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ljubici Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], Nikole [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, protiv tuženice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Burić Ramadanović, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 23. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 4. srpnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženoj PE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 9.409,59 eura (devet tisuća četiristo devet eura i pedeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se teče

- na iznos od 104,55 eura od 11. studenog 2016.,

- na iznos od 105,07 eura od 10. prosinca 2016.,

- na iznos od 105,35 eura od 11. siječnja 2017.,

- na iznos od 104,15 eura od 10. veljače 2017.,

- na iznos od 103,52 eura od 10. ožujka 2017.,

- na iznos od 103,76 eura od 11. travnja 2017.,

- na iznos od 104,11 eura od 10. svibnja 2017.,

- na iznos od 103,30 eura od 9. lipnja 2017.,

- na iznos od 103,23 eura od 11. srpnja 2017.,

- na iznos od 103,08 eura od 10. kolovoza 2017.,

- na iznos od 103,51 eura od 12. rujna 2017.,

- na iznos od 104,52 eura od 12. listopada 2017.,

- na iznos od 105,03 eura od 11. studenog 2017.,

- na iznos od 105,16 eura od 13. prosinca 2017.,

- na iznos od 102,24 eura od 12. siječnja 2018.,

- na iznos od 103,63 eura od 13. veljače 2018.,

- na iznos od 103,56 eura od 13. ožujka 2018.,

- na iznos od 103,44 eura od 13. travnja 2018.,

- na iznos od 102,93 eura od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 102,86 eura od 12. lipnja 2018.,

- na iznos od 103,11 eura od 12. srpnja 2018.,

- na iznos od 103,53 eura od 14. kolovoza 2018.,

- na iznos od 103,34 eura od 13. rujna 2018.,

- na iznos od 103,26 eura od 17. listopada 2018.,

- na iznos od 103,41 eura od 20. studenog 2018.,

- na iznos od 102,93 eura od 19. prosinca 2018.,

- na iznos od 103,49 eura od 17. siječnja 2019.,

- na iznos od 103,53 eura od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 103,39 eura od 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 103,53 eura od 13. travnja 2019.,

- na iznos od 103,19 eura od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 103,33 eura od 13. lipnja 2019.,

- na iznos od 103,53 eura od 13. srpnja 2019.,

- na iznos od 103,53 eura od 14. kolovoza 2019.,

- na iznos od 103,53 eura od 14. rujna 2019.,

- na iznos od 103,53 eura od 17. listopada 2019.,

- na iznos od 103,86 eura od 14. studenog 2019.,

- na iznos od 103,86 eura od 24. prosinca 2019.,

- na iznos od 103,86 eura od 14. siječnja 2020.,

- na iznos od 103,92 eura od 15. veljače 2020.,

- na iznos od 104,37 eura od 14. ožujka 2020.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. travnja 2020.,

- na iznos od 106,18 eura od 20. svibnja 2020.,

- na iznos od 105,52 eura od 20. lipnja 2020.,

- na iznos od 105,52 eura od 23. srpnja 2020.,

- na iznos od 105,52 eura od 18. kolovoza 2020.,

- na iznos od 105,52 eura od 18. rujna 2020.,

- na iznos od 105,52 eura od 15. listopada 2020.,

- na iznos od 105,52 eura od 13. studenoga 2020.,

- na iznos od 106,18 eura od 22. prosinca 2020.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. siječnja 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 20. veljače 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. ožujka 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 16. travnja 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 21. svibnja 2021.,

- na iznos od 106,18 eura od 19. lipnja 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 20. srpnja 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 21. kolovoza 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 25. rujna 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 19. listopada 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 12. studenoga 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 14. prosinca 2021.,

- na iznos od 104,85 eura od 15. siječnja 2022.,

- na iznos od 106,18 eura od 12. veljače 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 16. ožujka 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 13. travnja 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 18. svibnja 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 15. lipnja 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 13. srpnja 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 17. kolovoza 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 13. rujna 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 13. listopada 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 17. studenog 2022.,

- na iznos od 104,85 eura od 15. prosinca 2022.,

- na iznos od 105,00 eura od 17. siječnja 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 21. veljače 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 17. ožujka 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 15. travnja 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 17. svibnja 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 20. lipnja 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 15. srpnja 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 15. kolovoza 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 13. rujna 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 18. listopada 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 14. studenoga 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 13. prosinca 2023.,

- na iznos od 105,00 eura od 12. siječnja 2024.,

- na iznos od 105,00 eura od 20. veljače 2024.,

- na iznos od 105,00 eura od 13. ožujka 2024.,

- na iznos od 105,00 eura od 17. travnja 2024.

sve do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 903,58 eura (devetsto tri eura i pedeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava

- na iznos od 17,25 eura od 22. prosinca 2016.,

- na iznos od 118,45 eura od 29. prosinca 2017.,

- na iznos od 118,41 eura od 24. prosinca 2018.,

- na iznos od 109,82 eura od 17. prosinca 2019.,

- na iznos od 127,08 eura od 30. prosinca 2020.,

- na iznos od 101,19 eura od 14. studenoga 2021.,

- na iznos od 144,34 eura od 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 131,93 eura od 12. studenog 2023.,

- na iznos od 35,13 eura od 14. svibnja 2024., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

III Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 86,71 eura (osamdeset šest eura i sedamdeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini kamatne stope koja se obračunava

- na iznos od 1,89 eura od 22. prosinca 2016.,

- na iznos od 11,30 eura od 29. prosinca 2017.,

- na iznos od 12,28 eura od 24. prosinca 2018.,

- na iznos od 10,48 eura od 21. listopada 2019.,

- na iznos od 12,42 eura od 30. prosinca 2020.,

- na iznos od 10,11 eura od 12. studenoga 2021.,

- na iznos od 13,20 eura od 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 11,28 eura od 12. studenoga 2023.,

- na iznos od 3,76 eura od 14. svibnja 2024., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 115,01 eura (sto petnaest eura i jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava

- na iznos od 2,89 eura od 22. prosinca 2016.,

- na iznos od 15,74 eura od 29. prosinca 2017.,

- na iznos od 15,48 eura od 24. prosinca 2018.,

- na iznos od 14,44 eura od 25. studenog 2019.,

- na iznos od 13,25 eura od 22. kolovoza 2020.,

- na iznos od 18,13 eura od 14. studenoga 2021.,

- na iznos od 17,99 eura od 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 17,10 eura od 12. studenoga 2023., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 74,03 eura (sedamdeset četiri eura i tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u koja se obračunava

- na iznos od 2,74 eura od 22. prosinca 2016.,

- na iznos od 13,97 eura od 29. prosinca 2017.,

- na iznos od 15,24 eura od 24. prosinca 2018.,

- na iznos od 17,81 eura od 25. studenog 2019.,

- na iznos od 8,86 eura od 22. kolovoza 2020.,

- na iznos od 15,42 eura od 16. studenoga 2021., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 263,79 eura (dvjesto šezdeset tri eura i sedamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava

- na iznos od 2,29 eura od 22. prosinca 2016.,

- na iznos od 31,08 eura od 29. prosinca 2017.,

- na iznos od 33,67 eura od 24. prosinca 2018.,

- na iznos od 27,92 eura od 25. studenog 2019.,

- na iznos od 35,86 eura od 30. prosinca 2020.,

- na iznos od 55,11 eura od 16. studenog 2021.,

- na iznos od 46,16 eura od 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 44,37 eura od 14. studenog 2023.,

- na iznos od 14,59 eura od 22. veljače 2024., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 91,26 eura (devedeset jedan euro i dvadeset šest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava

- na iznos od 2,33 eura od 22. prosinca 2016.,

- na iznos od 13,96 eura od 29. prosinca 2017.,

- na iznos od 13,92 eura od 24. prosinca 2018.,

- na iznos od 12,78 eura od 25. studenoga 2019.,

- na iznos od 19,75 eura od 30. prosinca 2020.,

- na iznos od 4,23 eura od 12. studenoga 2021.,

- na iznos od 11,56 eura od 31. prosinca 2022.,

- na iznos od 10,01 eura od 28. prosinca 2023.,

- na iznos od 2,73 eura od 20. ožujka 2024., pa sve do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VIII Nalaže se tuženoj PE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ME iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.774,08 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, tj. 8. ožujka 2014. stekle suvlasništvo na jednake dijelove stana u [adresa] na adresi [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etaža broj 4, u naravi dvosobni stan površine 65,01 m2.

1.2. Kredit za kupnju stana podigla je tuženica kod Wustenrot stambene štedionice d.d. ugovorom od 25. veljače 2014. po kojem je ugovoru tužitelj sudužnik i založni dužnik, obzirom da je radi osiguranje otplate kredita dao u zalog vlastitu nekretninu – stan u [adresa], M [adresa].

1.3. Nadalje, u tužbi se navodi da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 25. svibnja 2014. i da od tada tužitelj svojim sredstvima otplaćuje rate kredita, a tuženica mu odbija nadoknaditi polovicu otplaćenog iznosa. Zbog toga je tužitelj pred Općinskim sudom u Bjelovaru u predmetu posl.br. P-933/2015 protutužbom potraživao povrat tog iznosa s naslova stečenog bez osnove, a kojim je obuhvaćeno razdoblje od prestanka izvanbračne zajednice do 13. listopada 2016. Od 13. listopada 2016. tužitelj je pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu na ime otplate kredita platio ukupno 60.925,85 kuna (zaključno sa siječnjem 2020. godine). Tužitelj navodi da je osim kredita podmirivao i mjesečne troškove koji se odnose na fiksne naknade (tzv. paušale) za vodnu uslugu, opskrbu električnom energijom, toplinsku energiju, odvoz otpada, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda te zajedničku pričuvu, a nalazi da mu je tuženica kao suvlasnica dužna nadoknaditi polovicu predmetnih troškova. Stoga tužitelj, po obje osnove, potražuje od tuženice isplatu iznosa od 35.344,46 kuna zajedno sa zateznim kamatama na predmetni iznos i troškovima postupka.

1.4. Podneskom od 15. studenog 2022., a uslijed proteka vremena od trenutka podnošenja tužbe u kojem je tužitelj nastavio podmirivati rate kredita i ostale fiksne naknade koje se odnose na stan u suvlasništvu stranka, tužitelj je povećao tužbeni zahtjev, tako da pored iznosa od 35.344,46 kuna, zahtjeva isplatu iznosu od 31.102,00 kune (26.520,00 kuna na ime otplaćenih rata kredita i 4.582,01 kuna na ime fiksnih naknada za režijske troškove i druge troškove vezane uz vlasništvo stana).

1.5. Podneskom predanim na ročištu 15. svibnja 2024. tužitelj je ponovno povećao tužbeni zahtjev za daljnji period od studenog 2022. do travnja 2024., potražujući iznos od 2.099,86 eura (1.785,00 eura na ime otplaćenih rata kredita i 314,86 eura na ime fiksnih naknada za režijske troškove i druge troškove vezane uz vlasništvo stana).

1.6. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 15. svibnja 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev potražujući od tuženice iznos od ukupno 10.943,97 eura (9.409,59 eura na ime otplaćenih rata kredita i 1.534,38 eura na ime fiksnih naknada za režijske troškove i druge troškove vezane uz vlasništvo stana) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani, ničim dokazani i kontradiktorni. Tuženica ističe da se između stranaka vodi sudski postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, tj. stana u [adresa], pod posl.br. R1-11/2020 te da je u tom postupku tužitelj kao protustranka osporio tuženici kao predlagateljici suvlasnički omjer. Tuženica tvrdi da tužitelji temeljem tog omjera u ovom postupku potražuje od nje polovicu plaćenih naknada na ime kredita i režijskih troškova što upućuje na proturječnost i obijesno parničenje čiji je cilj financijski ruinirati tuženicu.

2.2. Tuženica, nadalje, navodi da je tužitelj propustio dokazati da je upravo on platio režijske troškove jer je to mogla učiniti i druga osoba – primjerice najmoprimac. Ističe da nije u posjedu stana te prigovor litispendencije jer je tužitelj ranije pokrenuo isti postupak protiv tužene pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, a ovom tužbom potražuje od tužene isplatu iznosa po istom osnovu za možebitno barem dio istog vremenskog razdoblja. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da tužitelj treba tužbu nadopuniti, tj. dostaviti materijalnu dokumentaciju za paušale za režije i uplaćene rate po ugovoru o kreditu te izričito precizirati vremensko razdoblje na koje se odnosi tužbeni zahtjev.

2.3. Ističe da je pri kupnji stana platila iznos od vlastitih sredstava, tj. 11.000,00 eura, a da je tužitelj očito dragovoljno platio režijske troškove, iako to nije dužan, obzirom da se polovica režija odnosi na drugog suvlasnika, a to zato što je upravo on u isključivom posjedu stana, obzirom da joj je odbio predati ključeve istog na traženje. Stanom se isključivo koristi tužitelj, a upravo zbog nemogućnosti pristupa stanu, ona je i pokrenula postupka razvrgnuća. Tuženica ističe i prigovor aktivne legitimacije tvrdeći da tužitelj nije ovlašten potraživati od nje naknadu za plaćene režijske troškove, već to može učiniti samo davatelj tih usluga, a osim toga ističe i prigovor zastare, navodeći da većina tih naknada zastarijeva u jednogodišnjem zastarnom roku, odnosno trogodišnjem zastarnom roku (komunalna naknada), pa ih nije bio dužan ni podmiriti tužitelj, ali je to dragovoljno učinio, iako su zastarjeli i iako se odnose na suvlasnički dio koji nije njegov. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Nije sporno da su tužitelj i tuženica za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u jednakim dijelovima (1/2) stekli suvlasništvo stana koji se nalazi u zgradi u [adresa], etaža broj 4. Nije sporno niti da je kupnja stana financirana sredstvima kredita što ga je sa Wustenrot stambenom štedionicom d.d. ugovorila tuženica kao korisnica kredita i tužitelj kao sudužnik i založni dužnik.

3.2.. Sporno je da li tuženica treba tužitelju platiti iznos od 10.943,97 eura jer je on umjesto nje otplaćivao rate kredita dospjele i plaćene u periodu od 11. studenog 2016. do 17. travnja 2024. u ukupnom iznosu od 9.409,59 eura te fiksne naknade po osnovi režijskih troškova i drugih troškova vezanih uz vlasništvo stana u iznosu od 1.534,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (str. 5-6), posjedovni list (str. 7), ugovor o kreditu (str. 8-17), izvadak iz knjige položenih ugovora (str. 18-19), presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi posl.br. P-933/2015-68 (str. 20-39), dopis punomoćnika tužene punomoćnici tužitelja od 2.2.2015. (str. 66-67), potvrda Wustenrot stambene štedionice od 7.6.2019. (str. 68), e-mail prepiska punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženice (str. 97-98), zaduženja HEP Plin Osijek (str. 137-148), potvrde o uplati Wustenrot stambene štedionice d.d. (str. 149-238, 411-413), knjigovodstvene kartice kupca od Slavić-inženjering d.o.o. (str. 239-248), kartice zaduženja Virkom d.o.o. (str. 249-258), kartice zaduženja Flora Vtc d.o.o. (str. 260- 262, 377-385), podaci o zaduženju za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda Grada Virovitice (str. 263-289), tablicu prometa Zagrebačke banke d.d. (str. 290-357, 414-419), potvrdu prebivališta za tuženu (str. 365), računi HEP Elektre d.o.o. (str. 386- 408), nalaz i mišljenje vještaka (str. 426-448), očitovanje vještaka od 5.3.2025. (str. 463-465), u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P-1032/2020 (stari broj P- 933/15) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu,

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:

- da su tužitelj i tuženica kupili sredstvima kredita ugovorenog kod Wustenrot stambene štedionice d.d. stan u [adresa], etaža 4, površine 65,01 m2, za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, tj. 8. ožujka 2014.

- da je ugovor o kreditu sklopila tuženica kao korisnica kredita te tužitelj u svojstvu sudužnika i založnog dužnika – dajući u zalog vlastitu nekretninu stan u [adresa],

- da su tužitelj i tuženica upisani u zemljišnu knjigu kao suvlasnici predmetnog stana u 1/2 dijela svaki,

- da je između stranaka pred Općinskim sudom u Bjelovaru vođen postupak povodom tužbe ovdje tužene PE kojom je zahtijevala od ovdje tužitelja ME isplatu iznosa od 11.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti jer se radilo o vlastitoj imovini unesenoj u izvanbračnu zajednicu i iskorištenu za realizaciju kredita te iznos od 28.000,00 kuna po osnovi nepripadnog korištenja stana,

- da je u istom postupku tužitelj (tamo tuženik) istakao u vidu protutužbe istovrsne zahtjeve kao i u ovom postupku tj. za isplatu polovice iznosa otplaćenih rata kredita dospjelih u periodu od 13. lipnja 2014. do 11. listopada 2016. te fiksnih naknada za režijske troškove i ostale troškove vezane uz vlasništvo stana od prestanka izvanbračne zajednice do 13. studenog 2016.,

- da je presudom Županijskog suda u Splitu pol.br. Gž-1073/2021-2 od 28. listopada 2021. naloženo ME isplatiti iznos od 11.000,00 eura ĆE PE u kunskoj protuvrijednosti po osnovi vlastitih sredstava što ih je uložila u izvanbračnu zajednicu dok je LE naloženo isplatiti ME iznos od 23.116,58 kuna po osnovi polovice rata kredita što ih je on platio, a što su dospjele u periodu od 13. lipnja 2014. do 11. listopada 2016.,

- da mjesečne rate kredita plaća tužitelj te je isti pri otplati rata kredita dospjelih u periodu od 11. studenog 2016. do 17. travnja 2024. platio ukupno 18.819,18 eura, dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženice potražuje polovicu tog iznosa, tj. 9.409,59 eura sa zateznim kamatama,

- da se spornim stanom nitko ne koristi, odnosno da je isti neuseljen,

- da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu polovice naknada koje je on podmirio davateljima javnih usluga i koje su vezane uz vlasništvo stana - fiksne naknade (paušali) za vodnu uslugu, električnu energiju, toplinsku energiju, odvoz otpada te komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda i zajedničku pričuvu,

- da je sve fiksne naknade i druge naknade koje su vezane uz vlasništvo stana podmirio tužitelj,

- da je u periodu od 28. studenog 2016. do 13. svibnja 2024. za sredstva zajedničke pričuve tužitelj uplatio 1.807,16 eura, dok od tuženice potražuje polovicu tog iznosa tj. 903,58 eura;

- da je po osnovi fiksne cijene vodne usluge u periodu od 28. studenog 2016. do 13. svibnja 2024. tužitelj platio 173,42 eura, dok od tuženice potražuje 86,71 eura,

- da je po osnovi fiksnog mjesečnog iznosa koji se plaća opskrbljivaču električne energije, tužitelj u periodu od 28. studenog 2016. do 11 studenog 2023. platio ukupno 230,02 eura te da od tuženice potražuje 115,01 eura,

- da je po osnovi obvezne minimalne naknade za zbrinjavanje komunalnog otpada tužitelj u periodu od 28. studenog 2016. do 15. studenog 2021., uplatio ukupno 148,05 eura, dok od tuženice potražuje 74,03 eura,

- da je po osnovi komunalne naknade i naknade za uređenje voda, tužitelj u periodu od 21. prosinca 2016. do 21. veljače 2024. platio ukupno 527,58 eura, dok od tuženice potražuje 263,79 eura,

- da je po osnovi fiksnog dijela cijene za opskrbu plinom tužitelj u periodu od 28. studenog 2016. do 19. ožujka 2024. platio 184,84 eura, dok od tuženice potražuje polovicu tog iznosa tj. 91,26 eura.

7.1. U odnosu na potraživanje tužitelja po osnovi plaćenih rata temeljem Ugovora o kreditu što ga je kao korisnica kredita tuženica sklopila sa Wustenrot stambenom štedionicom d.d. Zagreb, a u kojem je ugovornom odnosu kao sudužnik i založni dužnik (sa vlastitom nekretninom kao zalogom) sudjelovao tužitelj, tijekom postupka utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1073/2021-2 od 28. listopada 2021., naloženo tuženici (tamo tužiteljici) PE da tužitelju (tamo tuženiku) ME isplati iznos od 23.116,58 kuna sa zateznim kamatama, na ime plaćenih rata kredita koje su dospjele u periodu od 13. lipnja 2014. do 11. listopada 2016., a koje je tužitelj (tamo tuženik) sam otplatio.

7.2. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj i u daljnjem periodu na koji se odnosi tužba, tj. tužbeni zahtjev u ovom postupku, nastavio samostalno otplaćivati rate kredita te da je u periodu od 10. studenog 2016. do 16. travnja 2024. po tom osnovu, uplatio ukupno 18.81918 eura Wustenrot stambenoj štedionici d.d., dok tužbenim zahtjevom potražuje od tuženice, polovicu predmetnog iznosa tj. 9.409,59 eura. Visinu sredstva koje je tužitelj uplatio Wustenrot stambenoj štedionici d.d., sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka kojeg je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, a pravilnost kojeg prigovori tuženice nisu doveli u pitanje. Tuženica je naime, osporavala nalaz i mišljenje navodeći da vještak nije uzeo u obzir 11.000,00 eura koja je ona kao vlastitu imovinu unijela u izvanbračnu zajednicu i temeljem koje je realiziran kredit u svrhu kupnje stana, koji je kupljen temeljem kredita u Wustenrot stambenoj štedionici d.d.. Neosnovano tuženica prigovora nalazu i mišljenju vještaka, obzirom da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1073/2021-2 od 28. listopada 2021., naloženo tužitelju (tamo tuženom) ME isplatiti tuženici (tamo tužiteljici) PE iznos od 11.000,00 eura koji je kao vlastita sredstva unijela u izvanbračnu zajednicu. Dakle, tužiteljica raspolaže pravomoćnom i ovršnom odlukom suda na temelju koje, može naplatiti predmetni iznos, zbog čega nije bilo ni osnove uzimati u obzir predmetni iznos u nalazu i mišljenju. Tim više što je tužitelj tvrdio da je predmetni iznos platio, a tuženica nije predmetne tvrdnje osporila.

7.3. Tuženica se protivi zahtjevu za isplatu ističući prigovor litispendencije te navodeći da je u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina u kojem je tužitelj (tamo protustranka) osporio tuženici (tamo predlagateljici) suvlasnički omjer, dok u ovom postupku upravo temeljem tog omjera prigodno potražuje polovicu plaćenih rata kredita.

7.4.1. Sud je prigovor litispendencije tuženice ocijenio već na ročištu održanom 15. svibnja 2024., iako ga je tuženica isticala i u daljnjim podnescima tijekom postupka. Naime, tuženica je tvrdila da je već u tijekom postupak između stranka pred Općinskom sudom u Bjelovaru, poslovni broj P-933/15, u kojem tužitelj potražuje za možebitno isto razdoblje od tuženice naknadu troškova po osnovi rata kredita što ih je isplatio i režijskih troškova za stan u [adresa].

7.4.2. Odredbom članka 194. stavka 3. i 4. ZPP-a propisano je da se dok parnica teče, ne može u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti; te da sud u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama.

7.4.3. Obzirom da je postupak vođen pred Općinskim sudom u Bjelovaru poslovni broj P-933/2025 pravomoćno okončan, ne može se govoriti o prigovoru litispendencije, već o prigovoru presuđene stvari, o kojem sud isto tako vodi računa po službenoj dužnosti, zbog čega je izvršen uvidu u spis pred Općinskom sudom u Bjelovaru, poslovni broj P- 933/15. Predmet spora u tom postupku, koji je pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Split poslovni broj Gž-1073/2021-2 od 28. listopada 2021., bio je zahtjev ovdje tužitelja ME za isplatu po osnovi plaćenih rata kredita koje je on sam otplaćivao, a koje su dospjele i plaćene u periodu od 13. lipnja 2014. do 11. listopada 2016., te po osnovi režijskih troškova plaćenih za predmetni stan od prestanka izvanbračne zajednice do 13. studenog 2016..

7.4.4. Kako tužitelj u ovom postupku zahtjeva od tuženice isplatu iznosa od 9.409,59 eura tj. polovicu iznosa koji je platio po osnovi rata kredita koje su dospjele u periodu od 10. studenog 2016. do 16. travnja 2024. te polovicu iznosa koje je nakon 13. studenog 2016., platio po osnovi fiksnih naknada za režijske troškove i druge naknade koje terete predmetni stan, iako se radi o parnici među istim strankama, predmet spora u ova dva postupka nije isti, te ne postoji pravomoćna odluka o istom zahtjevu među strankama, niti se o istom zahtjevu vodi parnica među istim strankama, zbog čega nije osnovan istaknuti prigovor litispendencije.

7.5.1. Nadalje, sama činjenica što je u tijeku postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, a što je nesporno, no utvrđeno je i uvidom u sustav eSpis, ne utječe na pravo tužitelja da potražuje naknadu od tuženice za obveze koje je sam podmirio vjerovniku tj. Wustenrot stambenoj štedionici d.d., temeljem ugovora o kreditu što ga je kao korisnik kredita sklopila tuženica, te on sam kao sudužnik i založni dužnik. Naime, cilj postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice je prestanak suvlasništva i nastanak isključivog vlasništva, a kako su stranke sudionici sudskog postupka razvrgnuća, iste su suvlasnici sve do pravomoćnosti sudske odluke kojom se razvrgava suvlasništvo, koja u konkretnom slučaju nije donesena.

7.5.2. Naime, uvidom u sustav eSpis, utvrđeno je da je nepravomoćnom odlukom ovog suda donesenom u postupku R1-106/2022-13 od 29. veljače 2024., taj postupak obustavljen, a predlagateljica (ovdje tuženica) je upućena sa zahtjevom na razvrgnuće u parnicu.

7.5.3. Prema tomu, stranke su sve do pravomoćnog okončanja postupka razvrgnuća suvlasnici predmetne nekretnine, i stoga se na iste, imaju primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst).

7.6. Odredbom članka 38. stavka 2. predmetnog zakona propisano je da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

7.7. Obzirom da je tužitelj plaćao sve rate kredita za kupnju stana, koji su stranke stekle za vrijeme izvanbračne zajednice, temeljem Ugovora o kreditu i njegovom provedbom u zemljišnoj knjizi, tako da su oboje upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u 1/2 dijela, te da nakon prestanka izvanbračne zajednice nisu postigli dogovor o načinu sudjelovanja u obvezama koje se odnose na stan, sud nalazi da je tuženica dužna naknaditi tužitelju polovicu iznosa koje je on plaćao, sve sa zakonskom kamatom od dana plaćanja do isplate.

7.8.1. Osim što ta obveza tuženice proizlazi iz odredbe članka 38. stavka 2. ZVDSP, ona slijedi i iz Ugovora o kreditu što ga je sa Wustenrot stambenom štedionicom sklopila kao korisnica kredita upravo tuženica, dok je tužitelj sudjelovao u istom kao sudužnik i založni dužnik (vlastitom nekretninom kao zalogom – stanom u [adresa]). Sudužništvo u svojoj pravnoj osnovi ima karakter i elemente pristupanja dugu u smislu odredbe čl. 101. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) s obzirom da je riječ o ugovoru između vjerovnika i trećeg kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku i stupa u obvezu pored dužnika. Dužnik se ne oslobađa obveze i njegov položaj se ne mijenja. Sudužnik nije s dužnikom u ugovornom odnosu u pogledu duga koji on duguje vjerovniku već je u odnosu samo s vjerovnikom čija pozicija se poboljšava (pojačava) jer ispunjenje jedne te iste obveze može se zahtijevati od obojice. Dakle, dužnik i sudužnik su u obvezi i odgovorni su vjerovniku potpuno samostalno i neovisno jedan od drugoga.

7.8.2. Pristupanjem tuđem dugu, treći, ovdje tužitelj nije s dužnikom, ovdje tuženicom u ugovornom odnosu glede duga koji ona duguje vjerovniku i samim pristupanjem dugu dužnik, ovdje tuženica, nije oslobođena od ispunjenja svoje obveze. Riječ je o postojanju dva dužnika u odnosu prema samo jednom potraživanju, pa između tuženice i tužitelja ne postoji bilo kakav pravni odnos pa ni odnos pasivne solidarnosti. Sukladno tome, kad je tužitelj kao sudužnik isplatilo dug tuženice kao dužnika, ima pravo od dužnika tj. tuženice tražiti povrat tog iznosa.

7.9. Uslijed navedenog odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

8.1. U odnosu na ostale zahtjeve tužitelja (točke II do VII izreke) tijekom postupka je utvrđeno je da se isti zahtjevi odnose na fiksni dio cijena javnih usluga – odvoza otpada, isporuke vode, plina i električne energije te naknade za sredstva zajedničke pričuve kao i komunalne naknade i naknade za uređenje voda.

8.2. Tuženica je osporila svoju obvezu podmiriti tužitelju polovicu iznosa što ih je on platio davateljima ovih usluga tvrdeći da tužitelj nije ni dokazao da je upravo on platio predmetne usluge i naknade, da nije aktivno legitimiran tražiti od nje isplatu i da su ta potraživanja zastarjela. Osim toga, tvrdila je da se u isključivom posjedu stana nalazi upravo tužitelj i da upravo zbog tog razloga dragovoljno podmirivao naknade koje se ne odnose na njegov suvlasnički dio i koje su zastarjele.

8.3. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da u predmetnom stanu na koji se odnose sporne usluge i naknade ne stanuje ni jedna od stranaka, kao i da u stanu nitko ne živi odnosno da isti nije useljen. To proizlazi i iz adrese prebivalište obiju stranka te činjenice da se cijena javnih usluga odnosi samo na fiksnu naknadu – tzv. paušale, a ne na isporučenu i potrošenu količinu tih usluga.

8.4. Isto tako, izvodom prometa po računu, tužitelj je dokazao da je naknade za predmetne usluge i troškove u spornom razdoblju podmirio upravo on, dok visina iznosa koji je platio proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, koji je sud kao stručan i objektivan u cijelosti prihvatio, a stranke u tom dijelu nalaza nisu ni imale prigovora na isti.

8.5. Neosnovani su navodi tuženice da nije dužna podmiriti ove naknade jer se tužitelj nalazi u isključivom posjedu predmetnog stana, a njoj je posjed onemogućen. Naime, iz rezultata postupka, slijedi da ni tuženik ne izvršava suvlasničke ovlasti na predmetnom stanu, ili ih barem ne izvršava u punom opsegu, obzirom da je stan prazan i u istom nitko ne živi. Iz postupka ne slijedi da je tužitelj tuženici osporavao pravo na posjed njezinog dijela niti je tuženica tvrdila da je, u vremenu na koji se odnosi tužbeni zahtjev, tražila da joj preda posjed njezinog dijela nekretnina. Osim toga, spisu prileži podnesak punomoćnice tužitelja upućen punomoćnici tuženice od 26. listopada 2021. (str. 97-98) iz kojeg slijedi da se tuženici stavljaju na raspolaganje ključevi predmetnog stana iz čega slijedi da tužitelj nije tuženici osporavao pravo na posjed njezinog dijela nekretnine. No, stanje posjeda, po ocjeni ovog suda ni nije od odlučnog značaja u odnosu na pitanje tko je obveznik podmirenja ovih troškova, obzirom da se ni jedna od stranka ne nalazi u neposrednom posjedu predmetnog stana. Radi se o troškovima i naknadama, koje po ocjeni suda imaju svoju osnovu u vlasništvu, a ne posjedu stana, jer se radi o troškovima koji su dužni podmiriti svi vlasnici neovisno o tomu da li se koriste javnim uslugama, odnosno o troškovima koji izravno izviru iz prava vlasništva.

8.6. Naime, da se tužitelj, doista, samostalno koristio stanom koji je u suvlasništvu stranaka, te da je on sam koristio javne usluge isporuke vode, električne i toplinske energije odnosno odvoza otpada, bilo da je u istom stanovao ili da je dao isti u najam, prigovori tuženice da ista nije u obvezi podmirivati troškove po osnovi usluga koje je tužitelj stvorio, bili bi osnovani.

8.7. No, kako je u konkretnom slučaju, stan neuseljen i u istom nitko ne živi, sve obveze koje je tužitelj pomirio prema davateljima ovih usluga su obveze koje proizlaze iz njihova vlasništva, a ne iz posjeda predmetnog stana.

8.8. Troškovi fiksnih naknada za usluge isporuke vode, električne i toplinske energije odnosno odvoza otpada, koje su javne usluge, i koje se moraju osigurati na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, iziskuju da naplata tih vrsta usluga ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega tih usluga. Upravo zbog toga se i u situaciji kada se usluga ne koristi plaćaju tzv. paušali kojima se osigurava ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge.

8.9. Obveza plaćanja ovih fiksnih naknada proizlazi iz vlasništva, koje, sukladno odredbi članka 48. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, obvezuje, uslijed čega osnovano tužitelj potražuje od tuženice polovicu iznosa sukladno odredbi članka 1119. ZOO-a, kojom je propisano da onaj tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

8.10. Isto se odnosi i na troškove zajedničke pričuve i komunalne naknada i naknade za uređenje voda, koje su obveze, ne ovise o potrošnji niti o korištenju, već izviru iz prava vlasništva.

8.11. Tužiteljev pravni interes u namirenju i tuženičinog dijela obveze se očituje u tome da bi nepodmirenje tih obveza od strane tuženice, a iz konkretnog slučaja proizlazi da ih ona odbija podmiriti, moglo dovesti do nastupanja pravnih posljedica i za njega kao suvlasnika samo jednog dijela nekretnine pa bi neplaćanje pola iznosa moglo dovesti do prisilne naplate tih potraživanja na nekretnini tj. stanu koji je u suvlasništvu stranka, posebice stoga što tuženica stalno prebiva u drugoj državi. Upravo zbog navedenog neosnovan je prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

8.12. Neosnovan je i prigovor zastare koji je istaknula tuženica. Naime, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj pomirio i tuženičin dio obveze prema davateljima javnih usluga, ne može se primijeniti jednogodišnji tj. trogodišnji zastarni rok na koji se poziva tuženica. Njegov zahtjev prema tuženici je zahtjev za isplatu onoga što je on platio po osnovi njezinog dijela obveze kao suvlasnice predmetnog stana i taj zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Kako od trenutka kada je tužitelj podmirio najstariji dio tuženičine obveze tj. od 28. studenog 2016., pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu tj. do 16. siječnja 2020., nije proteklo više od 5 godina, razvidno je da nije osnovan prigovor zastare tuženice.

9. Tužitelj je kao što je to navedeno u točkama 1.4 i 1.5 obrazloženja, podnescima od 15. studenog 2022. i 14. svibnja 2024., povećao tužbeni zahtjev, čime je, u smislu odredbe članka 191. stavka 1. ZPP-a, preinačio tužbu. U oba slučaja tuženica se protivila preinaci tužbenog zahtjeva no, sud je dopustio preinake obzirom da su učinjene prije zaključenja prethodnog postupka, a izviru iz činjenica da je za vrijeme prekida ovog postupka, tužitelj nastavio otplaćivati rate kredita i troškove koje su vezane uz nekretninu u suvlasništvu stranka, pa je preinaka bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranka. Podneskom od 15. svibnja 2025. tužitelj je, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev, koju je preinaku sud isto tako dopustio. Protivljenje tuženice ovoj preinaci zbog prekluzije u cijelosti je neosnovano iz razloga što tužitelj činjenično nije ništa promijenio u svojoj tužbi jer otpočetka traži povrat onoga što je platio na ime tuženičinog dijela obveza (kredita i troškova za stan u njihovu suvlasništvu). Osim toga, pitanje dopuštenosti preinake tužbe je u cijelosti i riješeno odlukom Ustavnog suda RH pod brojem U-III 4474/2019 od 29. ožujka 2022. gdje je Ustavni sud RH utvrdio da je preinaka tužbe dopuštena sukladno odredbi članka 190. st. 2. ZPP-a prema kojem tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U toj odluci Ustavni sud RH posebno naglašava da nije dopušteno strogo formalističko stajalište da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama čl. 190. ZPP-a. Osim toga, valja imati na umu kako to posebno ukazuje Ustavni sud RH da se ova presuda donosi kada je na snazi ZPP ("Narodne novine" broj 70/19) pa se ima primijeniti aktualni Zakon o parničnom postupku gdje je jasno i nedvojbeno navedeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, jer se ovaj Zakon primjenjuje na sve postupke u tijeku bez obzira na dan kada je tužba u tom predmetu podnesena.

10. Tuženica je tijekom postupka predlagala izvođenje dokaza saslušanjem njezinih roditelja – Ć i IE na okolnosti navoda iz odgovora na tužbu. Obzirom da sud odlučuje, po slobodnoj ocjeni, koje će dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica, izvoditi, sud nije našao potrebni saslušavati ove svjedoke, jer je i bez njihova saslušanja činjenično stanje dovoljno utvrđeno da bi se na temelju njega mogla donijeti meritorna odluka. Osim toga, tuženica nije precizno ni odredila okolnosti na koje bi se ti svjedoci trebali saslušati, s time da su isti bili saslušani u postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Bjelovaru, poslovni broj P-933/2015, koji je priklopljen na ovaj spis. U tom su postupku većim dijelom iskazivali o vlastitim sredstvima što ih je tuženica u unijela u izvanbračnu zajednicu, o čemu je pravomoćno odlučeno. Iz istih razloga sud nije usvojio ni dokazni prijedlog za saslušanjem tužene ĆE videokonferencijskim putem.

11.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95., 57/94., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12.,157/13.).

11.2. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku, zbog čega mu je tuženica dužna naknaditi troškove postupka koji su bili nužni i potrebni.

11.3. Tužitelju je kao potreban priznat trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife) zastupanja na ročištima od 16. studenog 2022., 15. svibnja 2024., 25. rujna 2024. i 23. svibnja 2025. - 100 bodova za svako ročište (Tbr.9. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 24. lipnja 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljana jer tuženici nije dostavljena tužba na odgovor - 50 bodova (Tbr.9. t.5. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za sastavljanje podneska od 11. studenog 2022. i 15. svibnja 2025. - 100 bodova (Tbr.8. t.1. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova (Tbr.9. t.3. u vezi s Tbr.7. t.1. Tarife), što ukupno iznosi 800 bodova pomnoženo s 2,00 eura koliko iznosi vrijednost boda (Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife) daje iznos 1.600,00 eura, što uz PDV od 25%, tj. 400,00 eura, iznosi ukupno 2.000,00 eura.

11.4. Tužitelju pripada i trošak sudskih pristoji na tužbu u iznosu od 93,30 i presudu u iznosu od 155,89 eura te trošak obavljenog vještačenja u iznosu od 524,89 eura, obzirom da su nije raspolagao stručnim znanjem za utvrđivanje činjenica radi kojih je vještačenje obavljeno.

11.5. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe na Rješenje o prekidu postupka, obzirom da isti trošak nije po ocjeni sud bio potreban za vođenje ovog postupka, budući je Rješenjem višeg suda žalba odbijena kao neosnovana i potvrđeno Rješenje o prekidu ovog suda. Tužitelju nije priznati niti trošak sastava podneska od 14. svibnja 2024., koji je predan na ročištu održanom 15. svibnja 2024., za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja. Naime, priznavanjem troškova sastava tog podneska od 14. svibnja 2024., a potom troškova zastupanja na ročištu na kojem je taj podnesak predan, tužitelju bi se priznala dvostruka naknada, obzirom da je isti procesni učinak mogao biti postignut usmenim izlaganjem navoda iz podneska na predmetnom ročištu.

11.6. Tužitelju nije priznat kao opravdan niti trošak izbivanja iz pisarnice i naknade prijevoza njegove punomoćnice – odvjetnice jer se taj trošak priznaje kao opravdan trošak potreban za vođenje parnice samo ako u sjedištu suda nema odvjetnika koji bi stranku mogao zastupati pred tim sudom.

11.7. Slijedom navedenog, tužitelju je kao potreban priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.774,08 eura, zbog čega je odlučeno kao u točki VIII izreke presude.

12. Uslijed gore iznesenih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 4. srpnja 2025.

Sutkinja:

Ljubica Kovač Katalinić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Ines Bilandžić Arbutina, Vladimira Nazora 13, Garešnica

2. Odvjetnica Marina Burić Ramadanović, Folnegovićeva 6d, Zagreb