Uzp-134/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 134/06-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja M. P. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 30. listopada 2006., dana 16. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

I Upravni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl.br. Us-9111/2003 u roku od tri (3) mjeseca, računajući od dana primitka ovog rješenja.

II Predlagatelju M. P. određuje se primjerena naknada u iznosu od 4.500,00 (četiritisućepetsto) kuna.

III Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 30. listopada 2006. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05-ZS), navodeći da je tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske 9. listopada 2003. pokrenuo upravni spor protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu klasa: UP/I-140-02/03-01, ur.broj: 341-18-03/1-03- 46540 od 26.5.2003. koji se kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us- 9111/2003 i u kojem predmetu odluka još nije donesena.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-9111/2003 te očitovanja Upravnog suda od 22. siječnja 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01- dalje: Ustav):

- da je predlagatelj 9. listopada 2003. podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu radi poništenja njegovog rješenja klasa: UP/I-140-02/03-01, ur.broj: 341-18-03/1-03- 46540 od 26. 5. 2003.;

- da je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske posl.br.Us-9111/2003-4 od 20. listopada 2003., dostavljena tužba i prijepis osporenog upravnog akta tuženiku na odgovor;

- da je tuženik 11.studenoga 2005. dostavio odgovor na tužbu;

- da predmet do danas nije riješen.

Prema prednjim utvrđenjima, proizlazi da je od podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske 9. listopada 2003., do dana donošenja odluke u ovom predmetu 16. veljače 2007., postupak pred Upravnim sudom Republike Hrvatske trajao ukupno 3 (tri) godine, 4 (četiri) mjeseca i 7 (sedam) dana, što je ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, posebno imajući u vidu potpunu neaktivnost suda koji, nakon što je 11. studenoga 2005. zaprimio tuženikov odgovor na tužbu, nije poduzeo niti jednu radnju u postupku.

Po ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja bi okolnost mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a s druge strane, predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja tog sudskog postupka. Pri tome valja napomenuti da to što je tuženik dostavio odgovor na tužbu tek po proteku dvije godine nakon što mu je tužba dostavljena, nikako ne može biti na štetu tužitelja čije je pravo da se postupak okonča u razumnom roku. Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja, te dosuditi primjerenu naknadu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. veljače 2007. godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.