Gzp-743/2007-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 743/07-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja S. K. iz Z., ..., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., ..., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 18. listopada 2007., dana 14. svibnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-388/07 u roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju S. K. iz Z. određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 13.700,00 kn (trinaesttisućasedamstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 18. listopada 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. i 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05, 16/07 dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-242/01, a koji se nalazio u žalbenom stadiju postupka kod Županijskog suda u Zadru.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi iz čl. 27. st. 1. i 2. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 242/01 i očitovanja Županijskog suda u Zadru od 14. studenoga 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- da je 31. prosinca 1998. kod Općinskog suda u Zadru predlagatelj kao tužitelj podnio tužbu protiv I-tuženika Opće bolnice Z. i II-tuženika Doma zdravlja Z., radi naknade štete;

- da su na ročištu održanom 21. prosinca 1999. tuženici dali odgovor na tužbu, nakon čega je sud dopisom od 28. prosinca 1999. zatražio od Opće bolnice Z. i Ambulante „Bagat“ dostavu zdravstvenog kartona i originalne dokumentacije iz rodilišta za tužitelja, a čemu je udovoljeno 14. veljače 2000;

- da je na ročištu održanom 16. veljače 2000. sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja, nakon čega je zaključio glavnu raspravu te donio i objavio presudu i rješenje poslovni broj P- 1908/98 kojom je odbijen tužbeni zahtjev i riješeno da se tužitelj oslobađa od plaćanja sudske pristojbe;

- da je protiv navedene presude tužitelj podnio žalbu 3. travnja 2000., povodom koje žalbe je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-374/00 od 1. veljače 2001. ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1908/98 i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;

- da je dopisima od 26. veljače 2001., 30. travnja 2001. i 6. kolovoza 2001. tužitelj požurivao postupanje suda;

- da je na ročištu održanom 6. prosinca 2001. sud naložio tužitelju da predujmi trošak za medicinsko vještačenje, a II-tuženiku da povodom istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije dostavi sudu dokaz da nije pravni sljednik Medicinskog centra Z., kojem nalogu je udovoljeno 12. prosinca 2001;

- da je podneskom od 14. siječnja 2002. tužitelj obavijestio sud o nemogućnosti uplate zatraženog predujma;

- da je na ročištu održanom 21. kolovoza 2002. sud odredio rok od šezdeset dana tužitelju da u spis dostavi dokaz o uplaćenom predujmu za provođenje medicinskog vještačenja;

- da je podneskom od 21. listopada 2002. tužitelj obavijestio sud kako nije u mogućnosti uplatiti predujam te je zatražio produženje roka za uplatu istog;

- da je na ročištu održanom 10. travnja 2003. tužitelj predao u spis uplatnicu kao dokaz da je uplatio predujam za medicinsko vještačenje, nakon čega je sud rješenjem od 14. travnja 2003. povjerio provođenje medicinskog vještačenja Hrvatskom liječničkom zboru iz Zagreba, koji je 28. svibnja 2003. dostavio u spis nalaz i mišljenje izrađen od strane vještaka prim. dr. sc. B. S., te je povodom traženja suda od 2. lipnja 2003. i 10. veljače 2004. dostavljena dopuna nalaza i mišljenja 5. ožujka 2004;

- da je nakon ročišta održanog 8. travnja 2004. sud dopisom zatražio od Državnog zavoda za statistiku dostavu podataka o visini plaće za fizičkog radnika i to za razdoblje od 1. siječnja 1996., čemu je udovoljeno 27. travnja 2004;

- da je u podnesku zaprimljenom u spis 11. svibnja 2004. tužitelj istaknuo da nije u potpunosti radno sposoban, a uz podnesak od 9. kolovoza 2004. priložio je dodatnu dokumentaciju;

- da je na ročištu održanom 1. srpnja 2005. sud raspravljao o meritumu spora, a na ročištu održanom 9. studenoga 2005. je proveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka liječnika – specijalistu ginekologije dr. I. V., a tužitelju je naloženo urediti tužbeni zahtjev, po čemu je postupljeno 6. prosinca 2005;

- da je sud održao ročište 22. prosinca 2005., nakon čega je rješenjem od 31. siječnja 2006. određeno provođenje medicinskog vještačenja po Hrvatskom liječničkom zboru, Hrvatskom društvu za medicinska vještačenja, Povjerenstvu za stručna pitanja, s obzirom da prijašnji nalaz i mišljenje kao i dopuna nisu bili potpuni, te je novi nalaz i mišljenje liječnika te ustanove kao vještaka prim. dr. sc. A. B.-Š., dr. med. dostavljen u spis 26. svibnja 2006;

- da je na ročištu održanom 20. listopada 2006. sud udovoljio prijedlogu I-tuženika i odredio mu rok od osam dana radi dostavljanja očitovanja na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, a dopisom od 24. listopada 2004. je od Državnog zavoda za statistiku zatražena dostava podataka o visini prosječne mjesečne neto isplaćene plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj čemu je udovoljeno 10. studenog 2006;

- da je 3. studenog 2006. I-tuženik u podnesku istaknuo prigovore provedenom vještačenju, nakon čega je sud 7. studenog 2006. godine zatražio od vještaka dostavu očitovanja na navedeni prigovor;

- da je uz dopis od 15. studenog 2006. sud dostavio tužitelju presliku podneska Državnog zavoda za statistiku, nakon čega je tužitelj preinačio tužbu na način da je u tužbenom zahtjevu naveo novčani iznos koji potražuje za pojedini mjesec sa zateznom kamatom u razdoblju od 1. siječnja 1996. do pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi;

- da se u dopisu od 27. studenog 2006. vještak – specijalist medicine rada prim. dr. sc. A. B.-Š., dr. med. očitovala na prigovore I-tuženika na nalaz i mišljenje;

- da je na ročištu održanom 21. prosinca 2006. zaključena glavna rasprava, a 4. siječnja 2007. je sud donio i objavio presudu poslovni broj P-242/01 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev;

- da su protiv navedene presude žalbe podnijeli I-tuženik i II-tuženik 26. siječnja 2007, dok je odgovor tužitelja na žalbe tuženika zaprimljen u spis 8. veljače 2007;

- da spis povodom podnesenih žalbi dostavljen Županijskom sudu u Zadru 21. veljače 2007., radi donošenja odluke o podnesenim žalbama, o kojima još nije odlučeno. Pravno relevantno razdoblje za ocjenu o osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe 31. prosinca 1998. do donošenja odluke o predmetnom zahtjevu 14. svibnja 2008. (budući da parnični postupak vezano za koji predlagatelj traži zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i dalje traje), tako da se radi o razdoblju u trajanju od 9 (devet) godina, 3 (tri) mjeseca i 13 (trinaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske Općinski sud u Zadru je unatoč brojnim poduzetim radnjama postupku (sud je održao niz ročišta, određivao provođenje vještačenja koja su i provedena, pribavljao od nadležnih tijela i ustanova podatke potrebne za presuđenje) ipak bio neučinkovit u postupanju i nije se pridržavao načela ekonomičnosti iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, kada je dopustio da se postupak koji nije složen vodi preko devet godina i još uvijek traje. Iako je Županijski sud u Zadru bio ažuran u pogledu vremena koje mu je bilo potrebno za donošenje odluke o žalbama kada je predmet bio prvi puta u žalbenom stadiju postupka, ta okolnost ne može opravdati duljinu postupka koji se već drugi put nalazi u žalbenom stadiju.

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda nije riječ o složenom postupku, a koja bi okolnost eventualno mogla opravdati njegovu duljinu.

Predlagatelj je kao tužitelj svojim ponašanjem (kašnjenjem uplate predujma za vještačenje preko jedne godine) u manjoj mjeri doprinio duljini predmetnog parničnog postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje suda, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 13.700,00 kn (trinaesttisućasedamstokuna) je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 14. svibnja 2008.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.