Rev-1310/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ovr-5337/13-2 od 25. veljače 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-7048/11-12 od 2. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2018.,
Legislator headnote
AI generatedRev-1310/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže se prihvatiti reviziju, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje na način da iznos koji predstavlja kamate na predujam poreza i prireza rasporedi na isti način kao i iznos glavnice predujma poreza i prireza, odnosno da se za takav iznos obustavi ovrha te navedeni iznos vrati ovršeniku, uz naknadu troškova postupka, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1310/2016-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja R. P. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. K., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Gž Ovr-5337/13-2 od 25. veljače 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-7048/11-12 od 2. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2018.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija ovršenika i djelomično se ukidaju rješenje Županijskog suda u Zagrebu br. Gžovr-5337/13-2 od 25. veljače 2014. u dijelu kojim je odbijena kao neosnovana žalba ovršenika te potvrđeno prvostupanjsko rješenje pod toč. 6. izreke, kao i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-7048/11-12 od 2. travnja 2013. u dijelu pod toč. 6. i to za iznos od 13.293,51 kn, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem određeno je namirenje tražbine ovrhovoditelja iz iznosa zaplijenjenog po rješenju o ovrsi br. Ovrpl-7048/11 od 19. lipnja 2012., te je naloženo računovodstvu prvostupanjskog suda da namiri s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup) iznos od 2.155,23 kn (toč. 1.), s naslova kamate na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (I stup) iznos od 2.480,80 kn (toč. 2.), s naslova doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi rada (II stup) iznos od 718,41 kn (toč. 3.), s naslova kamate na doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi rada (II stup) iznos od 826,93 kn (toč. 4.), s naslova predujma poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada iznos od 3.368,11 kn (toč. 5.), te s naslova ostatka tražbine iznos od 21.357,45 kn (toč. 6.).
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod toč. 5. i 6. izreke prvostupanjskog rješenja, a ujedno je odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava žalbe.
Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže se prihvatiti reviziju, preinačiti pobijano drugostupanjsko rješenje na način da iznos koji predstavlja kamate na predujam poreza i prireza rasporedi na isti način kao i iznos glavnice predujma poreza i prireza, odnosno da se za takav iznos obustavi ovrha te navedeni iznos vrati ovršeniku, uz naknadu troškova postupka, podredno da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija ovršenika je osnovana.
Sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 – dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 339. i čl. 340. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 – dalje: OZ/10) u vezi čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima kada stranka ne može podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo podnijeti protiv drugostupanjske presude reviziju ako odluku o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP). U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg je reviziju podnijela, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
Predmetni ovršni postupak vodi se radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja na ime neisplaćene razlike bruto plaće, a na temelju ovršne isprave, sve na novčanim sredstvima ovršenika.
Iz uvida u spis utvrđeno je da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovrpl-7048/11 od 19. lipnja 2012. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te da je prvostupanjski sud postupajući sukladno odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10 nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na posebni račun sudu, te po pribavljanju od nadležne Porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, donio rješenje o namirenju br. Ovrpl-7048/11 od 2. travnja 2013. kojim je odredio dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju te dio koji se ima isplatiti na račun predujma poreza i prireza na dohodak, kao i dio koji se ima uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa.
Drugostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučujući o žalbi kojom je ovršenik osporavao pravilnost prvostupanjskog rješenja o namirenju u dijelu u kojem je određeno da se ovrhovoditelju pored neto plaće sa zateznim kamatama, isplati i dio zaplijenjenog iznosa koji se odnosi na zatezne kamate na iznos poreza i prireza porezu na dohodak (a koji je u obračunu Porezne uprave pribrojen iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće), istu odbio kao neosnovanu, ocijenivši da je sporni iznos ovrhovoditelju dosuđen ovršnom ispravom i pravilnost koje sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati, pa kako se ne radi o javnom davanju iz čl. 127. st. 2. OZ/10, da je isti iznos pravilno raspoređen ovrhovoditelju primjenom odredbe čl. 127. st. 5. OZ/10.
U podnesenoj reviziji ovršenik je postavio sljedeće pitanje:
„Da li je u ovršnim postupcima vođenim radi naplate bruto plaće, raspoređivanje zaplijenjenog iznosa zateznih kamata predujma poreza i prireza na dohodak, kao i na druga javna davanja, na način da se isti pribroji kamatama na neto iznos plaće ovrhovoditelju predstavlja postupanje koje nije u skladu sa čl. 41. Ovršnog zakona kojim je propisano da se ovrha provodi u granicama određenim rješenjem o ovrsi i člankom 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate slijedom čega bi taj iznos imao pripasti ovlašteniku predujma poreza i prireza na dohodak, odnosno ovlaštenicima drugih javnih davanja?“
Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revident navodi da o tom pravnom pitanju revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. i Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013., kao i drugačija rješenja o namirenju prvostupanjskih sudova).
U rješenju Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. izraženo je pravno shvaćanje da iako je ovrhovoditeljici ovršnom ispravom dosuđena bruto plaća sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose plaće, ovrhovoditeljica nema pravo naplatiti zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, budući da prema posebnim propisima obveza plaćanja poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga takva obveza koja nije dospjela ne pripada niti ovrhovoditeljici.
U rješenju Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013. na koje se dalje poziva revident, izraženo je shvaćanje da zatezne kamate na mjesečni iznos dijela bruto plaće koji se odnosi na poreza na dohodak i prirez, ne pripada ovrhovoditelju, već Poreznoj upravi.
Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, slijedom čega je revizija dopuštena. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392. st. 2. ZPP.
Ovršenik u reviziji osporava pravilnost odluke kojom je, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, te po pribavljanju od nadležne Porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, dio naplaćenog iznosa s osnove obračunatih zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak (a koji je u priležećem obračunu Porezne uprave pribrojen obračunatom iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće) odredio da se ima isplatiti ovrhovoditelju.
Ovdje treba istaći da je iz ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pr-20848/04 od 22. listopada 2008., kao ovršne isprave, a povodom kojeg je isti sud rješenjem ovrsi br. Ovrpl-7048/11 od 19. lipnja 2012. odredio ovrhu, vidljivo da je ovrhovoditelj zahtijevao da prvostupanjski sud na temelju obračun Porezne uprave donese rješenje o namirenju u kojem će se odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti Poreznoj upravi, zatim dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te dio s osnove neto razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama koji će se isplatiti na račun ovrhovoditelja.
Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u vezi čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditelj može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.
Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditelja (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće s obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti Poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditeljici zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama), to prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za koji Porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se kao javno davanje ima isplatiti na odgovarajući račun, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditelj tražio u ovršnom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u vezi čl. 41. OZ/96, zbog prekoračenja granica određenih rješenje o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva.
Pored navedenog prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a uzimajući u obzir odredbu čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10 ovrhovoditelju u ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu može pripasti jedino iznos neto plaće i zatezne kamate obračunate na taj iznos, a ne može mu pripasti zatezna kamata na iznos poreza i prireza. Naime, zatezna kamata na iznos poreza i prireza može jedino biti isplaćena Poreznoj upravi, odnosno državnom proračunu i proračunu jedinica lokalne samouprave. Slijedom navedenog, a budući da ne postoji uvjeti za preinaku drugostupanjske a niti prvostupanjske odluke, valjalo je na temelju odluke čl. 392. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 2. OZ djelomično ukinuti obje nižestupanjske odluke u dijelu toč.
6. prvostupanjskog rješenje i to za iznos od 13.293,51 kn, dok je za neto iznos razlike plaće od 8.063,94 kn rješenje o namirenju ostalo na snazi. Kod toga valja navesti da prvostupanjski sud ukupno pod toč. 6. određuje namirenje za iznos od 21.357,45 kn, dok u obračunu Porezne uprave stoji iznos od 21.294,91 kn, pri čemu je rukom nadopisan iznos kamata koji se odnosi na navodno neto iznos i kamate na ostale, pa je potrebno razjasniti točno koji iznos zateznih kamata se odnosi na neto iznos plaće, a koji iznos zateznih kamata na obračunati iznos poreza i prireza.
Stoga je valjalo u tom dijelu predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, koji će u nastavku postupka odlučiti o preostalom zaplijenjenom iznosu i namirenju istoga.
Zagreb, 12. rujna 2018.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.