Revr-438/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 438/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-767/2012-2 od 23. siječnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-2166/10-21 od 15. ožujka 2012., u sjednici održanoj 4. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

I Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos 232.803,48 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci pod točkom I prvostupanjske presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 15.350,00 kuna.

Presudom suda drugog stupnja djelomično je uvažena žalba tuženice te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 189.731,66 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa dodatka do isplate, u roku od osam dana, naloženo je tuženici da tužitelju na ime troškova postupka isplati iznos od 12.459,89 kuna sa zateznim kamatama, po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, tekućim od 31. siječnja 2012. do isplate, u roku od osam dana, odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva iznad dosuđenog te je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi trošak odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu. Ujedno potražuje i trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tuženice nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu dodatka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama u razdoblju od rujna 2007. do rujna 2009.

Prvostupanjski je sud osnovanost tužbenog zahtjeva, naknade za prekovremeni rad, prosuđivao osnovom odredbi propisa o državnim službenicima i namještenicima te općih propisa o radu koji su u supsidijarnoj primjeni osnovom odredbe iz čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH/07) za odnose koji nisu regulirani tim zakonom. Tako je osnovanost tužbenog zahtjeva prosuđivana primjenom Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR) te Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01) i Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 27/05) te čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. („Narodne novine“, broj 92/04) i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08). Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio iznos od 232.803,48 kuna bruto ocjenjujući da je tužitelj radio u dane straže i dežurstva 24 sata te 16 sati na terenu, uvažavajući iskorištene slobodne dane koji su dani na ime preraspodjele radnog vremena.

Drugostupanjski sud je zaključujući da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na odredbe Kolektivnih ugovora, Zakona o radu i Zakona o službi u oružanim snagama, kao i na činjenicu da za utuženi period tuženica nije posebnim propisima uredila dodatke na plaću za dežurstvo i stražarsku službu, djelomično uvažio žalbu tuženice i preinačio takvu presudu s obrazloženjem da se ne može uzeti da vojna osoba efektivno radi 24 sata u vrijeme obavljanja straže ili dežurstva ili pak radom na terenu već je osobi potrebno minimalno 8 sati dnevnog odmora. Na taj način drugostupanjski sud rad od 8 sati tretira redovnim radom, daljnjih 8 sati prekovremenim radom, a daljnjih 8 sati računa kao dnevni odmor. U dane službe vikendom sud tužitelju obračunava naknadu za prekovremeni rad od 16 sati te opet daljnjih 8 sati računa kao dnevni odmor, uvažavajući pri tome iskorištene slobodne dane koje je tužitelj iskoristio i koji su evidentirani u službenoj evidenciji prisutnosti na poslu.

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92., 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti izvanredne revizije.

Revidentica je u reviziji sadržajno postavila sljedeće materijalnopravno pitanje:

„Može li se tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi, za vrijeme obavljanja službe, izvan redovnog rada od 8 sati dnevno (40 sati tjedno), priznati prekovremeni rad od 16 sati dnevno radnim danima, te 24 sata dnevno neradnim danima, subotama, nedjeljama i blagdanima i to u kontinuitetu od 7 dana, bez da bi koristili nužan dnevni odmor.“

Tuženica se u reviziji obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja poziva na odluke revizijskog suda broj Revr-791/07 od 6. veljače 2008., Revr-466/07 od 5. rujna 2007., te Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., tvrdeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjima revizijskog suda izraženim u navedenim odlukama.

Pozivanje revidentice na odluke ovog suda Revr-791/07 od 6. veljače 2008. i Revr- 466/07 od 5. rujna 2007., ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da se u tim odlukama nije radilo o istom činjeničnom stanju kao u ovom postupku. Naime, u odluci ovog suda Revr-791/07 od 6. veljače 2008., na koju se revidentica poziva u reviziji predmet spora je bila isplata posebnog dodatka i posebne dnevnice pirotehničarima. Nadalje, u odluci Revr-466/07 od 5. rujna 2007., predmet spora je bila isplata koju je potraživao tužitelj zaposlen na poslovima policajca na graničnom prijelazu koji je obavljao rad u smjenama - turnusima, za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena, što u ovom postupku nije slučaj.

Osim toga, valja reći i to da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju u izvanrednoj reviziji podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetom u odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009., na koju se revidentica također poziva, a u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da fizički nije moguće i nije životno da bi neka osoba radila 24 sata efektivno i to u kontinuitetu od 7 dana, bez da bi koristila nužan dnevni odmor.

Dakle, s obzirom da se odluke Revr-466/07 od 5. rujna 2007. i Revr-791/07 od 6. veljače 2008. na koje se poziva revidentica temelje na različitom činjeničnom stanju od činjeničnog stanja u ovom postupku, te da u revizijskoj odluci Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. nije zauzeto pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženom u odlukama sudova u postupku koji je prethodio reviziji u ovom konkretnom predmetu, to prema ocjeni revizijskog suda postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je revizija tuženice na temelju čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP odbačena kao nedopuštena (toč. I. izreke).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. Zagreb, 4. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.