Gr 1-731/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr1 731/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Stanku Jesenkoviću, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz M., koga zastupa F. O., odvjetnik u I. protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko upravni odjel u I., radi isplate plaće, rješavajući sukob nadležnosti između Općinskog suda u Imotskom, koji se oglasio mjesno nenadležnim rješenjem od 11. prosinca 2003. godine, br. P-584/03. i Općinskog suda u Zagrebu koji je taj sukob izazvao dopisom od 18. studenoga 2004. godine, br. Pr-11080/04., dana 30. studenoga 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski sud u Imotskom.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Imotskom protiv tuženice radi isplate plaće.

Općinski sud u Imotskom oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu rješenjem od 11. prosinca 2003. godine, br. P-584/03., te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio Općinskom sudu u Zagrebu kao mjesno nadležnom sudu. Razlozi za takvu odluku nisu navedeni.

Općinski sud u Zagrebu je uz dopis od 18. studenoga 2004. godine, br. Pr-11080/04. dostavio spis ovom sudu da riješi sukob nadležnosti. Smatra, naime, da je u ovom predmetu mjesno nadležan Općinski sud u Imotskom temeljem odredbe čl. 65. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03. – dalje ZPP).

Za postupanje u ovom predmetu mjesno je nadležan Općinski sud u Imotskom.

Ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i činjenica koje su sudu poznate (čl. 15. st. 2. ZPP), a prema navodima u tužbi tužitelj zahtijeva u ovoj parnici isplatu plaće za poslove koje je obavljao za tuženicu kao djelatna vojna osoba na području nadležnosti Općinskog suda u Imotskom (C., A., L., Z. i dr.). U pitanju je dakle spor iz radnog odnosa u kojem je tužitelj radnik.

Ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati, te sud na čijem području je zasnovan radni odnos (čl. 65. ZPP).

U sporovima u kojima postoji izberiva mjesna nadležnost, kao što je ovaj konkretni spor, tužitelj određuje pred kojim će se od više nadležnih sudova provoditi postupak. Tužitelj to čini podnošenjem tužbe onom sudu kojeg je izabrao. U ovom slučaju tužbu je podnio Općinskom sudu u Imotskom i time je izabrao taj sud koji je nadležan za postupanje u ovom predmetu temeljem čl. 65. ZPP. Neodlučno je to što je punomoćnik tužitelja na ročištu od 11. prosinca 2003. godine izjavio da je prigovor mjesne nenadležnosti osnovan, jer tužitelj ne može naknadno (tijekom postupka) mijenjati svoju odluku o izboru suda.

Treba reći da nije od značaja ni to što je punomoćnik tužitelja na ročištu od 20. studenoga 2003. godine, naveo da se tužitelj nalazi na području druge države. Općinski sud u Imotskom oglasio se nenadležnim nakon što je već stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03.), pa se temeljem čl. 282. toga Zakona primjenjuje izmijenjena odredba čl. 48. st. 3. ZPP, prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, a ako nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor. Prema toj odredbi o općemjesnoj nadležnosti Općinski sud u Zagrebu bi bio dakle mjesno nadležan pod pretpostavkom da tužitelj nema prebivalište u Republici Hrvatskoj i pod daljnjom pretpostavkom da tužitelj podnošenjem tužbe nije izabrao Općinski sud u Imotskom. Kako je tužitelj podnošenjem tužbe izabrao Općinski sud u Imotskom koji je mjesno nadležan temeljem čl. 65. ZPP, irelevantno je ima li on prebivalište u Republici Hrvatskoj ili nema.

Valjalo je stoga prema odredbi čl. 23. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. studenoga 2004.

Sudac:

Stanko Jesenković, v.r.