Rev-708/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 708/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š. iz K., koga zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice V. Š. iz K., koju zastupa punomoćnica R. D. D., odvjetnica u K., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1422/09-2 od 10. veljače 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1643/08-9 od 25. ožujka 2009., 10. listopada 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženici naloženo je tužitelju isplatiti 88.273,28 kn s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude te mu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 7.645,00 kn.

Presudom drugostupanjskog suda preinačena je prvostupanjska presuda te je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a tužitelju je naloženo tuženici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 7.032,00 kn.

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP), a podredno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP. Predlaže preinačenje drugostupanjske presude odbijanjem žalbe tuženice ili njeno ukidanje te vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženica osporava navode revizije te predlaže prvenstveno odbacivanje revizije kao nedopuštene, a podredno odbijanje revizije kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi se na novčanu svotu u iznosu od 88.273,28 kn, pa vrijednost predmeta spora ne prelazi graničnu vrijednost za dopuštenost revizije.

U ovom predmetu ne radi se ni o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

Suprotno tvrdnji revidenta, presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, jer niti je drugostupanjski sud u presudi izričito naveo da je presuda donesena temeljem te odredbe, niti se iz sadržaja presude i stanja spisa, može zaključiti da bi drugostupanjska presuda bila donesena sukladno navedenoj odredbi.

U razlozima drugostupanjske presude, doduše neprecizno, bez navođenja određene točke, se navodi da je presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. ZPP. Iz sadržaja obrazloženja, iz kojeg proizlazi da je drugostupanjski sud, različito od prvostupanjskog suda, ocijenio učinak presude broj P-2077/07-21 od 5. ožujka 2008. o prestanku obveze uzdržavanja, proizlazi da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu jer je smatrao da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Dakle, da je presuda preinačena na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

Budući da je drugostupanjski sud presudu donio na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, to revident nema pravo na podnošenje revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu ju podnijeti protiv drugostupanjske presude po čl. 382. st. 2. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema stavku 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. To je posebno važno zato jer je u smislu čl. 392.a st. 2. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Navedeni uvjeti iz čl. 382. st. 3. ZPP moraju biti ispunjeni kumulativno. Tužitelj kao pitanje o kojem ovisi odluka u sporu postavlja pitanje:

"Da li sudska odluka donesena u drugoj pravnoj stvari, između stranaka koje su različite od stranaka ovog parničnog postupka, može predstavljati valjanu pravnu osnovu u odnosu na ovdje tuženu?"

Obrazlažući važnost postavljenog, inače nedovoljno konkretiziranog, pitanja, na koje se mogu dati dvojaki odgovori, uopćeno navodi da o ovom pravnom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi, zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba, o njemu mogli imati različita shvaćanja.

Pri tome tužitelj ne navodi o kojim pravnim propisima je riječ, i u čemu se sastoje nejasnoće tih propisa koje bi mogle dovoditi do njihovog različitog tumačenja.

Budući da slijedom navedenog tužitelj nije dao dostatne razloge o važnosti

đana, to

postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti gra nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP.

Stoga je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP reviziju kao nedopuštenu valjalo odbaciti.

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 10. listopada 2012.

S U T K I N J A

Jasenka Žabčić, v.r.