I Kž-272/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 272/08-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv os. R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 34 st. 1. KZ RH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. siječnja 2007. godine br. Kv-I-845/06 (K-199/03) o obnovi postupka, u sjednici održanoj 23. srpnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. R. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), odbačen je zahtjev os. R. B. za obnovu postupka temeljem kojeg je, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu br. K-199/03 od 3. srpnja 2005., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 855/95 od 28. ožujka 1996., osuđen zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina.

Protiv toga rješenja žalbu i dopunu žalbe uložio je os. R. B., osobno s prijedlogom da se njegova žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Naime, prema odredbi čl. 409. st. 1. ZKP, sud će rješenjem odbaciti zahtjev za obnovu postupka ako na temelju samog zahtjeva i spisa prijašnjeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba, ili da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka, ili da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji već bili izneseni u prijašnjem zahtjevu za

I Kž 272/08-4

obnovu postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda, ili da činjenice i dokazi očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, ili da podnositelj zahtjeva nije postupio prema članku 408. st. 2. ovoga Zakona.

U pravu je sud prvog stupnja kada ukazuje da se osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka zasniva na činjenicama i dokazima koji očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka, s obzirom da sami za sebe i u svezi s ranijim dokazima nisu prikladni da prouzroče oslobođenje ili njegovo blaže kažnjavanje.

Osuđenik u svome zahtjevu predlaže saslušanje novog svjedoka po imenu M. B. iz G. R., Bosna i Hercegovina, na okolnost da je taj svjedok na dan počinjenja djela, 24. prosinca 1990. godine, bio s njime u K. T., te ga dovezao u Z. pred njegov stan. Premda osuđenik ne navodi iz kojeg osnova traži obnovu postupka, temeljem njegovog prijedloga može se zaključiti da je zahtjev postavljen iz osnove čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP, kojom je propisano da se kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može obnoviti u korist optuženika ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu. Osuđenik također ne navodi koje su to nove činjenice koje bi predloženi svjedok mogao iznijeti, a koje bi bile prikladne prouzročiti njegovo oslobođenje ili osudu po blažem kaznenom zakonu, osim što ističe da će taj svjedok potvrditi „gdje je on bio i je li što lagao na sudu“.

Naime, pravomoćnom presudom suda prvog stupnja je, na temelju provedenog dokaznog postupka i to obrane optuženika iznesene pred istražnim sucem u kojoj je, uz detaljan opis događaja, priznao počinjenje djela, zatim saslušanih svjedoka, te na temelju vještačenja bioloških i ostalih materijalnih tragova pronađenih na mjestu događaja, medicinskog vještačenja ozljeda na tijelu oštećenika, psihijatrijskog vještačenja osuđenika i drugih dokaza, utvrdio da je osuđenik taj koji je počinio kazneno djelo ubojstva na štetu pok. M. M.. Sud nije prihvatio kasnije na glavnoj raspravi i u ponovljenom postupku izmijenjenu obranu optuženika u kojoj je za počinjenje kaznenog djela optužio I. F., a koji je umro u vrijeme dok se postupak protiv osuđenika nalazio u fazi istrage, tvrdeći da se kritičnog dana u večernjim satima vratio s kupanja iz K. T., te da je ispred svoga stana zatekao I. F., a kada je ušao u svoj stan da je naišao na oštećenikovo mrtvo tijelo.

U svom iskazu danom na glavnoj raspravi 15. srpnja 1992. godine optuženik navodi da je u K. T. otišao iza 8,00 sati autobusom s Autobusnog kolodvora, a u Z. se vratio oko 20,00 sati, te s Autobusnog kolodvora uputio pješice kući. Dakle, u svojoj izmijenjenoj obrani na glavnoj raspravi, u kojoj poriče izvršenje djela, osuđenik niti u jednom slučaju ne navodi da bi ga bilo tko dovezao iz K. T. u Z., već izričito govori o tome da je u oba smjera putovao autobusom. Osim toga, kada bi se i prihvatila i tvrdnja osuđenika da ga je predloženi svjedok i dovezao do kuće i nakon toga otišao, takav iskaz ne bi imao nikakvog utjecaja na utvrđeno činjenično stanje u kaznenom postupku, s obzirom da predloženi svjedok nije mogao imati nikakvog neposrednog saznanja o tome što se kasnije zbivalo, t.j. da li je osuđenik usmrtio oštećenika ili je zatekao njegovo mrtvo tijelo u stanu.

Stoga saslušanje svjedoka M. B. i po ocjeni ovoga suda kao suda drugog stupnja nije novi dokaz koji bi potvrdio činjenice koje bi same za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima

I Kž 272/08-4

bile prikladne da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.

S obzirom na izneseno žalbu osuđenika je trebalo odbiti kao neosnovanu, pa je, na temelju odredbe čl. 398. st. 3. ZKP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. srpnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.