Revr-287/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 287/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u Č., protiv tuženika H. C. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1675/16-2 od 31. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9343/14-15 od 21. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2018.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 27. kolovoza 2014., koju je donio tuženik nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao (točka I/I. izreke), da se naloži tuženiku vratiti tužiteljici na rad za trajanja otkaznog roka utvrđenog istom odlukom (točka I/II. izreke) te da odluka o otkazu nije zakonita u dijelu koji se odnosi na otkazni rok (toč. I/III izreke) kao i da se utvrdi da toč. 4. odluke o otkazu nije dopuštena (toč. I/IV izreke) i da tuženik tužiteljici naknadi parnični trošak (toč. I/V izreke). Istovremeno je rješenjem odbijen prijedlog za određivanjem privremene mjere i naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak od 2.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova u postupku koji je prethodio reviziji ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija tužiteljice odbije kao neosnovana.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica u reviziji ističe da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da nisu obrazložili zašto ne prihvaćaju navode tužiteljice da ju je tuženik mogao zaposliti na radnom mjestu poslovođe skladišta K. (čime opisno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

Navedeni prigovor nije osnovan jer je u pobijanoj odluci sud istaknuo da odredba čl. 115. Zakona o radu, "Narodne novine", broj 93/14 - dalje ZR), više ne uvjetuje dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza nemogućnošću zapošljavanja radnika na drugim poslovima kao što je to bilo propisano Zakonom o radu "Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu zbog gospodarskih razloga na radnom mjestu poslovođe skladišta nabave S. Tuženik odluku obrazlaže na način da je prestala potreba za radom tužiteljice jer je zbog loših poslovnih rezultata i manjeg opsega posla reorganizacijom smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu poslovođe skladišta.

Budući da je tužiteljica imala najkraći radni staž od ostalih izvršitelja na radnom mjestu poslovođe skladišta S. to je su sudovi zaključili da je otkaz zakonit. Također, sudovi su zaključili da je odluka tuženika prema kojoj tužiteljica nije dužna dolaziti na posao za vrijeme otkaznog roka, sukladna odredbi čl. 85. Kolektivnog ugovora H. C. d.o.o. – Sl. vjesnik br. 5/14) prema kojoj radnik ima pravo na naknadu plaće ako je oslobođen rada za vrijeme otkaznog roka. Tvrdnje tužiteljice da je ona dolazila na posao usprkos oslobođenju od rada, ne predstavlja dokaz da nije prestala potreba za njenim radom jer ni ona sama ne osporava da se smanjio broj izvršitelja njenog radnog mjesta, tako da sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad su zaključili da je zakonit dio odluke o otkazu kojim se tužiteljica oslobađa obveze dolaska na rad. Uz navedeno, sudovi su zaključili da je pravilna odluka tuženika u dijelu od kad počinje teći otkazni rok i to od dana dostave odluke o otkazu, neovisno o podnesenom zahtjevu za zaštitu prava. Otkazni rok sukladno čl. 121. st. 1. ZR i čl. 83. st. 3. KU počinje teći danom dostave odluke o otkazu radniku. Tužiteljica neosnovano ističe da otkazni rok počinje teći tek od konačnosti odluke o otkazu ugovora o radu jer tuženik kao poslodavac nema obvezu odgovoriti na zahtjev za zaštitu prava ni po ZR (čl. 133.) a ni po odredbama KU (čl. 88.).

Pravilno su sudovi zaključili da nije nezakonita niti toč. 4. Odluke o otkazu kojom je određeno da će tužiteljici umjesto korištenja godišnjeg odmora isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor jer je to sukladno čl. 82. st. 1. ZR. Stoga nisu od utjecaja na zakonitost presude revizijski navodi tužiteljice da joj je tuženik trebao osigurati korištenje godišnjeg odmora i time produžiti trajanje otkaznog roka.

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP, reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 4. prosinca 2018.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.