II Kž-238/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 238/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2007., br. K-17/07., o produljenju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 11. travnja 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. S. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06 – dalje ZKP) produljen je pritvor protiv optuženog S. D. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a. U tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik S. D. po branitelju T. O., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika S. D. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, optuženi je nepravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama KZ-a, a predmeti inkriminacije je opojna droga heroin.

II Kž 238/07-3

Prema izvodu iz kaznene evidencije (list 45. i 46.) optuženik je u vremenskom periodu od 2000. do 2006. godine višekratno osuđivan zbog različitih kaznenih djela pretežno imovinske prirode, pa i na dulje vremenske kazne zatvora koje očigledno kod optuženika nisu postigle zakonom predviđene svrhe.

Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je osoba bez stalnog zaposlenja, a time i redovnih primanja za svakodnevne životne potrebe. Duljina vremenskog perioda činjenja kaznenog djela za koje je pravomoćno bio osuđen, ponavljanje istih u vremenskom gotovo kontinuitetu na kojem izrečene kazne u duljem trajanju očigledno nije dovoljno djelovala u smislu neponavljanja kaznenih djela, u svojoj ukupnosti i nadalje upućuje na postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi ponovio isto ili slično kazneno djelo.

Zbog toga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je daljnja primjena mjere pritvora protiv optuženika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a opravdana i na zakonu utemeljena.

Slijedom svega izloženog, a primjenom odredbe iz čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.