Legislator Case Law & Legislation
Rev-2157/1995-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal due to incorrect application of Housing Act price determination rules.

Case Number Rev-2157/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against a final judgment that rejected a claim for price adjustment. The lower courts incorrectly applied the Housing Act by treating the contract price as binding when the law requires using a specific regulatory price for determining the value of apartments with tenancy rights. Consequently, the court set aside the lower judgments and remanded the case for a retrial to properly assess the claim based on the correct statutory price calculation method.

Legislator headnote

AI generated

čl. 4. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo; čl. 11. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo: When the Housing Act mandates a specific price determination method, the contract price is not binding, and the buyer retains the right to claim the difference between the paid amount and the legally determined price.

Keywords

AI generated
Housing Act price determination tenancy rights apartments contract price binding regulatory price method remand for retrial material law application price adjustment claim

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 4. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
čl. 26. Zakona o obveznim odnosima
čl. 13. st. 1. alineja 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
čl. 11. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
čl. 463. Zakona o obveznim odnosima
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2157/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Gordane Matasić- Špoljarić i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.B. iz Z., A.B. J. …, kojeg zastupa punomoćnik B.M., odvjetnica iz Z., protiv tuženog Grada Z., kojeg zastupa Državno pravobraniteljstvo Grada Zagreba, radi isplate, rješavajući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijskog suda u Zagrebu) od 14. ožujka 1995. godine broj Gž-9385/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 1994. godine broj Ps-1932/93, u sjednici održanoj 7. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 14. ožujka 1995. godine broj Gž-9385/94 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 1994. godine broj Ps-1932/93 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu protuvrijednosti u kunama iznosa od 2.774,63 DEM prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan plaćanja s kamatom po stopi iz Zakona o visini stope zatezne kamate od dana podnošenje tužbe do isplate, a tužitelj je obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 900,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.

Tuženik nije odgovorio, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Osnovan je prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili nespornim da su stranke 17. studenog 1992. godine sklopile ugovor o prodaji stana u Z., A.N.D. …, na kojem je tužitelj imao stanarsko pravo, da je tužitelj platio ugovorenu cijenu od 2,497.408 HRD (sada 2.497,40 kn), te da prilikom sklapanja ugovora tužitelj nije tražio smanjenje kupovne cijene za iznos sredstava koja mu radi stjecanja stanarskog prava nisu isplaćena na ime naknade za eksproprirane nekretnine, postavivši takav zahtjev tek naknadno.

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj u smislu čl. 4.

st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96 i 54/96 - dalje ZPS), prema kojem se činjenice odlučne za kupoprodaju stana ocjenjuju u vrijeme sklapanja ugovora, bio dužan prilikom sklapanja ugovora postaviti zahtjev za smanjenje cijene u visini dijela naknade za eksproprirane nekretnine koji mu nije isplaćen radi stjecanja stanarskog prava, pa kada to nije učinio, tada je sklapanjem ugovora i isplatom cijene pristao u smislu čl. 26. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 - dalje ZOO) na cijenu utvrđenu ugovorom, zbog čega nema pravo na povrat iznosa za koji mu je cijena mogla biti umanjena temeljem čl. 13. st. 1. alineja 3. ZPS. Stoga su nižestupanjski sudovi postavljeni tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

Međutim, odbijanjem tužbenog zahtjeva sudovi nižeg stupnja su pogrešno primijenili materijalno pravo.

Naime, odredba čl. 11. ZPS propisuje način utvrđivanja cijene stana, koji je posebno razrađen Uredbom o načinu utvrđivanja cijene stana i garaže ("Narodne novine", broj 35/92, 72/92, 83/93 i 110/93).

To znači da se radi o propisanoj cijeni, pa u smislu čl. 463. ZOO kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika.

Zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa ostale su neutvrđene činjenice odlučne za ocjenu visine tužbenog zahtjeva, pa je temeljem čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, ukinute nižestupanjske presude i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku potrebno je upotpuniti činjenično stanje glede visine tužbenog zahtjeva, te nakon toga ponovno odlučiti o njegovoj osnovanosti.

U Zagrebu, 7. veljače 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.