Rev-784/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-784/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Č. koju zastupa M. G., odvjetnik u V., protiv tuženika H. š. - J. poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj - Uprava šuma Bjelovar, radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. prosinca 1997. godine broj Gž-1779/97, kojom je potvrđena presuda zbog izostanka Općinskog suda u Bjelovaru od 28. veljače 1997. godine broj P-249/97, u sjednici održanoj dana 27. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda zbog izostanka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 77.670,00 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi na iznos od 34.860,00 kn od 15. studenog 1996. godine, te na iznos od 42.810,00 kn od 15. siječnja 1997. godine sve do isplate i parničnim troškom u iznosu od 5.516,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj u ovom sporu traži ugovorenu cijenu obavljenog rada na temelju ugovora od 2. svibnja 1996. godine bagerom po cijeni od 210,00 kn po satu i na temelju ugovora od 12. srpnja 1996. godine buldožerom po cijeni od 220,00 kn po satu (list 28 i 29), pozivom na priložene dnevnike rada stroja i račune (list 2 do 27). Traži ukupno navedeni iznos od 77.670,00 kn.

Na prvo ročište zakazano za 28. veljače 1997. godine nije pristupio tuženik koji je uredno pozvan, ali nije opravdao svoj izostanak, niti na bilo koji način osporio tužbeni zahtjev, pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 332. st. 1. Zakona o parničnom postupku, na prijedlog tužitelja, donio presudu zbog izostanka kojom je prihvatio navedeni tužbeni zahtjev tužitelja.

Tuženik prigovara dijelu dokaza dnevnicima rada stroja na listu 2-15 spisa predmeta, jer da nisu potpisani, odnosno ovjereni od korisnika radova stroja, kao ostali takvi dnevnici (list 17-27) navodeći da za te radove nisu izdani ni računi što je tužitelj bio dužan učiniti u smislu odredbi čl. 623. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/91, 3/94 i 7/96 - u daljnjem tekstu ZOO).

Tuženik smatra da bi se obrazloženje sudova moglo prihvatiti samo glede računa broj 20 od 15. studenog 1996. godine na iznos od 25.620,00 kn i glede računa broj 19 od 15. studenog 1996. godine na iznos od 9.240,00 kn, jer su uz te račune priloženi dnevnici rada stroja ovjereni od strane tuženika, a ne i glede ostalog dijela tužbenog zahtjeva koji se dokazuje samo neovjerenim dnevnicima rada stroja.

Revident pored toga prigovara da su se stranke spomenutim ugovorima sporazumjele o nadležnosti Trgovačkog suda u Bjelovaru, pa da odluku nije mogao donijeti općinski sud.

Ovi prigovori tuženika nisu osnovani.

I po nalaženju ovog revizijskog suda osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe u smislu čl. 332. st. 1. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - u daljnjem tekstu ZPP), pa nije od odlučnog značenja potpuna određenost baš svih dokaza, kako to pogrešno smatra revident.

Uostalom, predlaganje dokaza u tužbi kojim se dokazuju činjenični navodi tužbe ne predstavalja uvjet za donošenje presude zbog izostanka, jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 332. st. 1. toč. 4. ZPP. Ista okolnost ne predstavlja niti uvjet propisan odredbom čl. 332. st. 1. toč. 5. ZPP, jer činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica pridonijela.

Naknada o kojoj je ovdje riječ je određena ugovorom, a osim toga nema nikakvih dokaza o tome da bi tuženiku bilo onemogućeno pregledati izvršeni rad, što čak ni on ne tvrdi, pa se revident neosnovano poziva na odredbe čl. 623. ZOO.

Revident se neosnovano poziva i na sporazum parničnih stranaka o nadležnosti Trgovačkog suda u Bjelovaru, jer prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnja sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. S obzirom na svojstvo stranaka u ovom sporu nadležan je općinski sud, pa stranke nisu bile ovlaštene sporazumom mijenjati tu stvarnu nadležnost.

Utvrđeno je tako da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je zbog toga temeljem čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 27. ožujka 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.